O ISLAMU » pogled sa zapada

prijevod članka Avenging Apostatea sa bloga Pedestrian Infidel

Dječji vrtić i osnovnu školu u potpunosti sam pohađao u Pakistanu, zbog toga što je to bila jedina škola koju su moji roditelji smatrali dovoljno dobrom za mene, kao i zbog toga što se radilo o islamskoj školi. Moji roditelji nisu željeli da pohađam saudijske škole jer je njihova kvaliteta bila vrlo slaba. Bilo je tamo i nekih američkih škola, ali bile su to nevjerničke škole koje nisu naučavale islam, tako da nisu dolazile u obzir.

Navršio sam sedam godina, čime je za mene došlo vrijeme molitve na muslimanski način. Stajati uspravno, nageti se naprijed, ponovo se ispraviti i prostrjeti se, a onda sve ispočetka, to je bilo ono što sam naučio. Nisam razumio koncept, ali sam tako radio jer je Alah tako rekao. Do desete godine potpuno sam se uvježbao u islamu i morao sam redovito posjećiveti molitve petkom, a bio sam obavezan i na ostale molitve, dakle pet puta dnevno. Iako sam se pokušavao toga pridržavati, nisam uspjevao, napokon, bio sam samo dijete.

Kada bih otišao u džamiju, svećenici su govorili arapski. Arapski jezik nisam razumio, budući da sam živio u kompleksu tvrtke, gdje uopće nije bilo Arapa, samo Pakistanci, Indijci i nešto zapadnjaka. Moj otac bi mi poslije običavao objašnjavati svećenikov govor, kako bih razumio i postao predaniji musliman. Najčešće se spominjalo nešto poput “smrt Izraelu” - moj otac mi je, naravno, objasnio kako su židovi osvojili našu zemlju, mi smo ih zbog toga mrzili i sve ih je trebalo pobiti. Hitler je u Saudijskoj Arabiji bio vrlo cijenjen (nisam tamo bio već 10 godina, ali mislim kako je to još uvijek istina). Naučili su me mrziti židove i voljeti ono što su radili Palestinci (u 1995. godini to je bila vrlo ozbiljna stvar.) Naučili su me kako je džihad najbolji put do raja. I ne, muslimani pod džihadom ne podrazumjevaju “unutrašnju borbu sa vlastitim željama.” Džihad znači Sveti Rat, koji Kuran propisuje svim muslimanima, a kako bi pobili sve nemuslimane. Rečeno mi je kako židove treba pobiti, zbog toga što su se posvetili činjenju nepravdi prema Muhamedu, a jednako tako i kršćane, zbog Križarskih Ratova.

I, kao što je na zapadu već shvaćeno - ne, islam ne pravi razliku između muškaraca, žena i djece. Svatko rođen izvan islama je nemusliman te ga je, kao takvog, dozvoljeno ubiti. Nemuslimanima su dane dvije mogućnosti, ali samo ako se pokore islamskoj premoći, a to su prihvaćanje islama i smrt. Ponekad je nevjernicima omogućena i treća opcija, a to je plaćanje džizja poreza (jizya), koji nije poput poreza na dohodak, ali je poput kaznenog poreza ili reketa, a primjenjuje se samo na nemuslimane koji žive pod islamskom vlašću. Uz to, nemuslimani se smatraju građanima drugog reda, zabranjeno im je posjedovati zemlju te su podvrgnuti i mnogim drugim poniženjima (za više o ovom ponižavajućem položaju pogledaj moj prethodni članak.) Ako nevjernici prihvate islam, samo tada im je oprošteno. Isto tako, ako nevjernici odbiju prihvatiti islam, muslimanima njihova religija dozvoljava uzeti njihovu djecu i žene.

Srećom za mene, u Saudijskoj Arabiji sam proveo samo 10 godina - u državi u kojoj se mač često koristi za odrubljivanje glava ljudi krivih za zločin razmišljanja protivnog islamskim idejama. Nakon toga preselili smo se u Pakistan i živjeli u konzervativnom islamskom gradu pokraj Islamabada (Tvrđava islama). Pakistan, muslimanska zemlja i domovina mojih roditelja, bio je, prema njihovim riječima, najbolja zemlja u kojoj ja i moja braća i sestre možemo provesti svoje godine odrastanja.

Isto religijsko školovanje započeto u Saudijskoj Arabiji nastavilo se i u Pakistanu - isto vježbanje, sa molitvama petkom, ali dodano je još nešto - Ramadan, jednomjesečno razdoblje dnevnog posta, zahtjevano od svih muslimana. Sada sam bio dovoljno star da ostanem cijeli dan gladan, a onda navečer jedem kao lud. Imao sam samo 10 godina - obično za muslimana Ramadan počinje u dobi od 12 godina, ali su moji roditelji pune dvije godine ranije zaključili kako sam spreman. Nije mi rečeno zašto u tom razdoblju ljudi gladuju po čitav dan, ali kada sam navršio dvanaest roditelji su me posjeli i objasnili mi vrijednost Ramadana. Rekli su kako on muslimane uči strpljivosti i kako je dobro djelo, koje muslimanima pomaže ući u raj. Naravno, čuvši to bio sam sretan, jer sam imao želju biti savršeni musliman. Svaku riječ koju su mi o Ramadanu rekli moji roditelji uzeo sam k srcu.

Pročitajte treći dio