Provala muslimana

Treće poglavlje knjige Povijest Europe, autor Henri Pirenne (1862-1935).

I. Provala

U povijesti svijeta nema ni jednog događaja, koji bi se po univerzalnosti i nenadanosti svojih poslijedica mogao usporediti s ekspanzijom islama u VII. stoljeću.


Rimsko carstvo, oko 395. godine
Rimsko carstvo, oko 395. godine (klikni za veliku sliku)

Ekspanzija islamskog kalifata od 632. do 750. godine

Ekspanzija islamskog kalifata od 632. do 750. godine

Munjevita brzina njegova proširivanja ne čudi manje od golemih prostranstava, koja je osvojio. Trebalo mu je samo sedamdeset godina od Muhamedove smrti (632), da se proširi od Kineskog mora do Atlantskog oceana. Ništa mu se nije moglo oduprijeti. Prvim udarcem oborio je Perzijsko carstvo (637-644), zatim uzastopno oduzima Bizantskom carstvu svaku od njegovih provincija, koju god napadne: Siriju (634-636), Egipat (640-642), Afriku (698), Španjolsku (711). Vizigoti su međutim nanovo oduzeli Španjolsku Bizantincima. Njihov posljednji kralj, Roderih, isčezava u bici kod Cadixa (711).

Osvajački pohod završit će tek u početku VIII. st., kad se veliki pokret, kojim je ugrozio Europu na dvije strane u isto vrijeme, slomio pod zidinama Carigrada (717) i pred vojnicima Karla Martella na ravnicama kod Poitiersa (732). Tada se zaustavlja. Njegova je prva ekspanzivna snaga iscrpljena, ali je bila dovoljna, da izmjeni lice svijeta. Posvuda gdje je prošao, stare države, koje su svojim korijenjem urasle vjekovima duboko, isčupane su kao da ih je zahvatio vihor; tradicionalni poredak povijesti poremećen je iz temelja. Ovo važi za staro Perzijsko carstvo, nasljednika Asirije i Babilona; za one helenizirane pokrajine u Maloj Aziji, koje su bile dio carstva Aleksandra Velikog i koje su otada uvijek gravitirale krugu europske civilizacije; za onaj starinski Egipat, što je svoju prošlost još uvijek čuvao pod prevlakom grčkoga sloja koji ga je pokrivao od vremena Ptolemejevića; za sve one afričke pokrajine, koje je nekoć Rim osvojio pobijedivši Kartagu. Sve je to otada vjerski i politički podložno najmoćnijem vladaru, što je ikada postojao: Bagdadskom Kalifu.

I sve je to djelo jednog nomadskog naroda, koje je dotad gotovo nepoznat živio u svojim kamenim pustinjama, prezren od svih osvajača, i koji je imao neizmjerno manje stanovnika negoli Germanija. Ali taj se narod obratio pod utjecajem jednog proroka, koji je proizašao iz njegova krila. Razbio je svoje stare idole da naglo pređe na monoteizam, čišći od svih, što postoje, a o svojim obavezama prema Bogu ima shvaćanje, koje zastrašuje svojom jednostavnošću: treba se pokoravati Alahu i primorati nevjernike da mu se pokoravaju. Sveti rat postaje za njega moralnom obavezom, koja sama sobom donosi nagradu. Ratnici, koji poginu s oružjem u ruci, uživat će rajsko blaženstvo. Za ostale, plijen s bogatih područja, što sa svih strana okružuju siromašnu Arabiju, bit će pravedna nagrada za vojničko apostolsko djelovanje. Ne može se sumnjati, da je fanatizam, ili ako volimo reći: vjerski entuzijazam, bio ona opruga, koja je Muslimane bacila u svijet. Moralna protivnost između provala tih sektaša, što se pokreću zazivajući Alaha, i provala Germana, koji odlaze sa svoga područja samo da osvoje plodne zemlje, očigledna je. Ali ipak je sigurno, da je socijalno ustrojstvo Arape izvanredno osposobljavalo za njihovu ulogu. Bili su nomadi i siromašni, pa su bili potpuno pripravni da se pokore Muhamedovoj zapovijedi. Bilo im je dovoljno da osedlaju konje i da jurnu. Nisu, kao Germani, iseljenici, koji sa sobom vuku svoje žene, djecu, robove i stoku; oni su konjanici, od djetinjstva navikli na pljačku stoke, kojima je Alah stavio u dužnost, da se u njegovo ime bace na osvajanje svijeta.

Treba, uostalom, priznati, da je slabost njihovih protivnika izvanredno olakšala njihov zadatak. Ni Bizanstsko, ni Perzijsko carstvo, iznenađeni nepredviđenošću napada, nisu bili kadri da im se odupru. Poslije Justina II. vlada u Carigradu neprestano je slabila, i osvajači nisu nigdje, od Sirije do Španjolske, našli vojske, koje je trebalo potući. Njihov je žestoki polet svagdje pred sobom nailazio samo na zbrku i nered. Poslije 698. ostala je od Justinijanovih osvojenja samo Italija. Kršćanstvo, koje je vladalo na svim obalama Sredozemnog mora, sačuvalo je samo sjeverne obale. Tri četvrtine obala toga mora, koje je do tada bilo zajedničko središte europske civilizacije, pripalo je islamu.

I nije mu pripalo samo kao zaposjednuto područje, nego također putem vjerske i političke apsorpcije. Arapi nisu, kao Germani, poštovali stanje, koje su zatekli kod pobijeđenih. A nije ni moglo biti drugačije. Dok su se Germani, zaista, ostavljajući svoju vjeru i prihvačajući kršćanstvo, smjesta zbratimili s Rimljanima, Muslimani se pojavljuju kao propagatori jedne nove eskluzivne i netolerantne vjere, pred kojom je sve moralo uzmaći. Vjera je posvuda, gdje god su zavladali, postala osnovicom političkog društva, ili točnije, za njih je vjerska i javna organizacija društva istovjetna; crkva i država čine jednu i istu cjelinu. Nevjernici mogu i dalje vršiti svoje bogoštovne čine samo kao prosti podložnici bez ikakvih prava. Sve je od temelja do vrha izmijenjeno u skaldu s načelima Kurana. Od cijele uprave, prava, financija, vojne organizacije, nije preostalo ništa. Kadije i emiri došli su na mjesto egzarha pojedinih područja. Muslimansko pravo posvuda je došlo na mjesto rimskog prava, a arapski je jezik izagnao grčki i latinski, pred kojima su već odavno isčezla stara nacionalna narječja na obalama Sirije, Afrike i Španjolske.

Arapski doprinos muslimanskoj kulturi sastoji se od ova dva elementa: od vjere i jezika. Što se ostalog tiče, koliko god je bila sjajna za prvih stoljeća islama, ta je kultura, kad se sve uzme u obzir, malo u čemu originalna. Svi su pobijeđeni narodi bili prosvjećeniji nego njihovi nomadski pobjednici, pa su ovi od njih posuđivali punim pregrštima. Preveli su djela njihovih naučenjaka i njihovih filozofa, nadahnuli se njihovom umjetnošću, usvojili njihove ratarske, industrijske i trgovačke postupke. Prostranstvo i različitost zemalja i naroda, nad kojima su vladali, izvrgla ih je mnoštvu utjecaja, koji su se jedni s drugima ispremješali i pretvorili muslimansku civilizaciju u obilje preliva bez velike dubine. Među tim utjecajima helenski se natjecao s perzijskim. Tome se ne možemo čuditi, ako se sjetimo, da su Arapi držali baš najbogatije i najnaseljenije dijelove tadašnjeg grčkog svijeta, Egipta i Sirije. Njihovo graditeljstvo daje prilično točnu predodžbu o različitosti i razmjernoj važnosti njihovih posudbi. U ukrasima te arhitekture susrećemo obilježja, koja očito potječu iz Perzije i Indije, ali opća koncepcija i glavni dijelovi zgrada ne odaju manje očitu srodnost s bizantskim graditeljstvom. Grčka prevlast još se više očituje na području misli. Aristotel je učitelj arapskih filozofa, koji mu nisu, uostalom, dodali ništa bitno. Uopće, na području intelektualnih postignuća, muslimanska civilizacija nije izvršila dubok utjecaj na europske narode, i to je moguće protumačiti vrlo jednostavno time, što je u njoj bilo mnogo umjetnih tvorevina, kao i time, što su izvori, na kojima je pretežno crpla, bili većinom europski.

Nije bilo tako, promotrimo li ekonomsku stranu njihova utjecaja. Tu su Arapi bili, zahvaljujući svom istovremenom dodiru sa Zapadom kao i s krajnjim Istokom, dragocjeni posrednici. Iz Indije su prenijeli šećernu trsku na Siciliju i u Afriku, rižu na Siciliju i u Španjolsku (odakle će je Španjolci u XV. i XVI. st. donijeti u Italiju), pamuk na Siciliju i Afriku; u Aziji su udomili proizvodnju svile, koju su naučili od Kineza; kod njih su upoznali i zatim proširili papir, bez kojeg bi izum tiskanja ostao beskoristan, ili, vjerojatnije, ne bi bio ni ostvaren; odonuda su donijeli i kompas. Uostalom, te novosti, kao i mnoge druge, prešle su među kršćanske narode tek mnogo poslije. U početku one su poslužile samo tome, da islam učine za njegove europske susjede utoliko strašnijim neprijateljem, što je bio još i bogatiji od njih i bolje opremljen oruđem. Od VII. do XI. st. on je neosporno gospodario Sredozemnim morem. Luke, što ih je on sagradio: Kairo, koji je naslijedio Aleksandriju, Tunis, Kairuan, bile su etapa trgovine, koja kola od Gibraltarskog tjesnaca do Kineskog mora, preko egipatskih luka, koje prometuju s Crvenim morem, preko sirijskih luka, u kojima završava put iz Bagdada i s Perzijskog zaljeva. Dotle se kršćanska navigacija ograničava na bojažljivo brodarenje uz obale Jadranskoga mora, Južne Italije i među otocima Arhipelaga.

Svi veliki morski putevi pripadaju sad Muslimanima.

II. Posljedice

Neki nepredviđeni događaj uzrokuje uvijek takvu katastrofu, koja je razmjerna njegovu značenju. On upada, da tako kažemo, usred toka povijesnog života, prekida niz uzroka i posljedica, od kojih se taj život sastoji, na neki ih način potiskuje i njihovim neočekivanim reperkusijama poremećuje prirodu i poredak stvari. Upravo to se dogodilo u povodu provale muslimana. Europa je vjekovima gravitirala prema Sredozemnom moru. Njime se širila civilizacija, njime su njezini različiti dijelovi komunicirali jedni sa drugima. Na svim njegovim obalama društveni je život u svojim osnovnim obilježjima bio isti, ista je bila vjera, a običaji i ideje isti ili vrlo srodni. Provala Germana nije ni u čemu bitnom promijenila ovu situaciju. Usprkos svemu, može se reći, da je Europa u VII. stoljeću još uvijiek, kao i u vrijeme Rimskoga carstva, bila jedinstven svijet oko Mediterana.

Ali pod nenadanim naletom islama to se jedinstvo odjednom slama. Ovo blisko, dobro poznato i gotovo porodično more, koje su Rimljani zvali "naše more" (mare nostrum) postaje u najvećem dijelu svoga prostranstva strano i neprijateljsko. Promet, koji se dotad njime kretao i vezivao Zapad s Istokom, prekinuo se. Oni su naglo i naprasno odvojeni jedan od drugoga. Zajednica, u kojoj su živjeli tako dugo, prestaje za mnogo vjekova. I današnja Europa još uvijek osjeća posljedice toga.

Primorano da brani granicu prema istoku, Carstvo ne može više izdržati pritisak na Dunavu. Hrvati, Bugari, Srbi šire se po Balkanu, i samo gradovi ostaju grčki. Oni se ne miješaju i ne stapaju s dosadašnjim stanovništvom kao Germani. Bizantsko carstvo prestaje biti univerzalno i postaje grčko.

U Meziji Bugari 677. podvrgavaju sebi slavenska plemena i stapaju se s njima. Sredinom IX. st. Melodije je pokrstio njihova vladara Borisa, pri čemu je ovaj uzeo ime Mihajlo.

Bizantsko je carstvo otada omeđeno i zatočeno s jedne strane obalom Ilirije, a s druge strane gornjim Eufratom, i ono će svoje najbolje snage posvetiti nastojanju da se odupre pritisku islama. Njegova duga povijest, sve do njegove konačne propasti sredinom XV. stoljeća, pod udarcima Turaka, imat će još blistavih trenutaka i doživjet će razvoj jedne civilizacije, koje će se originalnost sastojati u mješavini antičkih tradicija s pravoslavnim kršćanstvom i sve većom orijentalizacijom. Ali u većini toga vremena ta će povijest biti tuđa povijesti zapadne Europe. Samo će Venecija sačuvati kontakt s Bizantom i naći u svojoj posredničkoj ulozi između Zapada i Istoka polaznu točku svoje buduće veličine. Uostalom, ako se Bizant i prestaje uplitati u zbivanja na Zapadu, on će ipak na nj vršiti utjecaj, koji će ga poslije propasti nadživjeti još kroz stoljeća. Bizant je kršćanizirao južne i istočne Slavene: Srbe, Bugare i Ruse, a njegovo je stanovništvo, poslije četiri stotine godina turskoga jarma, u XX. stoljecu obnovilo grčku narodnost.

Zapad, međutim, budući da je odvojen od Bizanta, našao se u posve novom položaju. Činilo se kao da ga ta odvojenost primorava na izgnanstvo, na život po strani od civilizacije; jer od najdavnijih vremena upravo su s Istoka dolazili svi oblici prosvijećenog života i sav društveni napredak. Preko Arapa, koji su se nastanili u Španjolskoj i na Afričkoj obali, Istok se, istina, približio Zapadu. Ali usprkos materijalnom dodiru, vjerska je razlika sprječavala moralni dodir njegova kršćanskog stanovništva s tim muslimanskim Istokom. Zapadna je Europa prvi put od stvaranja Rimskog carstva bila izolirana od ostaloga svijeta. Sredozemno more, kojim je ona do tad komunicirala s civilizacijom, zatvaralo se pred njom. I to je možda najvažnija posljedica muslimanske ekspanzije za razvoj opće povijesti. Jer kršćanstvo Zapada, odsječeno od svojih tradicionalniih prometnih veza i postavši posebnim, odvojenim dijelom svijeta, koji je mogao računati samo sa samim sobom, bit će primorano razvijati se uz pomoć svojih vlastitih snaga. Odvraćeno od Sredozemnog mora, ono će prenijeti svoje napore prema za sad još barbarskim područjima s druge strane Rajne i na obale Sjevernog mora. Europsko će se društvo uvećati i najzad prerasti nekadašnje granice Rimskog carstva. S Franačkim carstvom nastaje jedna nova Europa, u kojoj će se izgraditi ona zapadna civilizacija, koja je bila pozvana da postane civilizacijom cijeloga svijeta.

7 komentara »

  1. khaled said

    selam alejkum.ta “provala” muslimana vas ocigledno boli i dace ALLAH da ce vas boleti do sudnjeg dana.SHVATAM autore s kojom mrznjom i zavisnoscu pisu o islamu NA TO SMO UPOZORENI u Kuranu i Sunetu.Musliman NIKAD nije na gubitku bio pobednik ili porazen pravi vjernik, svako svoje stanje dozivljava kao hajr.Ako umremo u borbi mi smo shehidi I dobijamo kao nagradu raj ako pak ceo zivot cinimo ibadet samo ALLAHU i umremo u starosti opet je za nas raj.A vasa su srca tvrda mi ne stvaramo web stranice da vredjamo,mi samo opominjemo onim sto smo opomenuti mi ne krijemo nasu veru i znanje o njoj.sura Vrjeme ajet 1;ZAR JE DAVNO BILO KAD COVJEK NIJE BIO POMENA VRJEDAN?2;MI COVJEKA OD SMESE SEMENA STVARAMO DA BISMO GA NA KUSNJU STAVILI I CINIMO DA ON CUJE I VIDI;3;MI MU NA PRAVI PUT UKAZUJEMO,A NJEGOVO JE DALICE ZAHVALAN ILI NEZAHVALAN BITI;4;MI SMO ZA NEVJERNIKE OKOVE I SINDZIRE I OGANJ RAZBUKTALI PRIPREMILI.

  2. Admin said

    Ovo je dio znanstvenog djela starog gotovo 100 godina. Ponovo sam ga pročitao, ponovo nisam uspio vidjeti ni mržnju ni zavist.

  3. valiant said

    Kao što rekoh, muslimani su nesposobni da prime kritiku na svoj račun. Kaže da njegovi muslimani ne vrijeđaju druge na svojim web stranicama, što je čista laž. Još bolje, u tefsirima (komentarima Kurana) na Židove zazivaju proklestvo i traže da ih Allah pobije, a za kršćane kažu da su glupi. U ovom postu nisam našao ništa takvog sličnog, khalede.

  4. Nermin said

    Ne mislim da u ovome textu ima nesto sto se moze smatrati uvredom,pisan je slobodnijim jezikom.Cinjenice su da je to promjenilo sliku svijeta za vazda i licno sam ubjedjen samo na bolje a ne na gore.To sto odmah neki i ne citajuci svate kao kritiku, manje je vazno.Medjutim ovaj drugi texta ili post je nesto sa cim se nebih slozio jer poznajuci sta kaze Kuran i za jedne i za druge to nije istina…..

    *Još bolje, u tefsirima (komentarima Kurana) na Židove zazivaju proklestvo i traže da ih Allah pobije, a za kršćane kažu da su glupi*

    Svi mi znamo da u svakom narodu ima onih koji krse principe i vole uvrijediti druge ,to je nesporno i to se desaje svugdje tako i na netu,ALI SE TO NEMOZE PRIPISATI JEDNOJ RELIGIJI ILI UCENJU AKO TO NIJE TAKO.Hvala unaprijed.

  5. post_mortem said

    Boze dragi ovi ljudi nisu normalni.Sta oni lupaju kako je muslimanima jedina zadaca vjera u Boga i prisiljavanje drugih ljudi u nju.Pa dajte ljudi malo uzmite neku poucnu knjigu o islamu da vidite kako vam pametno zbori ili jednostavno uzmite Kur an i procitajte pa cete vidjeti da u islam nema prisile.

    Ne prepirite se sa nevjernicima koji nam prodaju puste price.Kad dobro znamo mi svi “citav svijet” sta je islam i kako on uci !

  6. Admin said

    Uči islam svašta, između ostalog i ovo:

    Kuran 9:29-30
    Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.
    Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.”* To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?

  7. sallahudin ejubi said

    evropom ce zavladati muslimani

RSS feed for comments on this post · TrackBack URI

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: