Ubio ih je Muhamed

Okrutna ubojstva ranih neprijatelja islama

prijevod članka Davida Wooda

Razmotrite slijedeće odlomke koji govore o Muhamedu i o tolerantnosti Islama:

    Svojom bezgraničnom suosjećajnosti i ljudskom dobrotom osvojio je [Muhamed] srca ljudi. Vladao je pravedno. Nije se otklanjao od istine i pravednosti. Nije zlostavljao čak ni svoje smrtonosne neprijatelje, ljude koji su se zakleli da će ga ubiti, koji su ga gađali kamenjem, izbacili ga iz vlastite domovine, koji su cijelu Arabiju nagovarali protiv njega – ne, čak ni one koji su u ludilu osvete jeli sirovu jetru njegovog mrtvog strica. Kada ih je pobijedio, svima im je oprostio. Zbog osobnih uvreda nikada se nikome nije osvećivao. Nikad nije napravio odmazdu nad onima koji su nad njim počinjali zlodjela.[1]

    Etička i religijska povijest svijeta predstavlja možda tek jedan djelić življenja ideala izrečenog u ideji “Voli svog neprijatelja”. Sveti Prorok se prema svojim neprijateljima odnosio isključivo sa najvećom nježnošću, čak i prema licemjerima. Nikad ih nije kažnjavao zbog njihovih uvreda… Velikodušnost Svetog Proroka prema svojim neprijateljima jedinstvena je u analima svijeta… Opraštanje Svetog proroka bilo je neograničeno… Aishah nam govori kako se nikad nije osvećivao za njemu nanesena zlodjela… Opraštanje je bilo najsjajniji dragulj u osobnosti Svetog Proroka. Ono je u njemu pronašlo svoje savršeno očitovanje.[2]
    Često ponavljani navodi kako je Islam netolerantan te se širio ognjem i mačem nemaju uporišta. Kuran jasno daje do znanja kako u religiji nema prisile.[3]

Ovi odlomci imaju mnogo zajedničkog. Prvo, to su novija pisanja koja odražavaju moderne stavove o Muhamedu. Današnji muslimani obično vjeruju kako Muhamed ne bi ni mrava zgazio, osim ako je taj mrav najprije pokrenuo rat protiv Islama. Drugo, moderna pisanja rijetko, ako i uopće, pružaju reference za svoje tvrdnje. Ona veličaju Muhameda i njegovu nježnu narav, ali propuštaju podržati svoje tvrdnje dokazima iz ranih izvora (poput Ibn Ishaqovog Sirat Rasul Allah (skraćena verzija) ili Sahih Al-Bukarija). Treće, za moderna pisanja o Muhamedu svojstveno je zanemarivanje povijesnih činjenica, koje muslimanska gledišta dovode u pitanje. A kada se i pozabave tim činjenicama, ona često negiraju očito, držeći se umjesto toga svog idealiziranog portreta Muhameda. Za muslimanska “objašnjenja” neugodnih odlomaka često se ispostavi da su samo kružna potvrđivanja vjere u Muhameda. U susretu sa zabrinutim ispitivačem, rasprava često prati ovaj razvoj:

    Musliman: Muhamed je najveći moralni uzor! On je bio tako dobar i tolerantan! On nikada nije nikoga povrijedio, osim one koji su zaratili protiv Islama!
    Ispitivač: A što je sa svim muškarcima i ženama koje je pobio?
    Musliman: Muhamed to nije mogao napraviti, jer on je najveći moralni uzor ikada! Njegovi rani i bliski sljedbenici i biografi izmislili su te nemoralne priče i može ih biti sram zbog toga! [4]
    Ispitivač: Ali kako znamo to da je bio najveći moralni uzor ikada?
    Musliman: Zbog povijesnih dokaza!
    Ispitivač: A što je sa povjesnim dokazima kako je ponekad bio loš moralni uzor?
    Musliman: Ti dokazi su potpuno pogrešni!
    Ispitivač: Kako znamo da su pogrešni?
    Musliman: Zato jer je Muhamed najveći moralni uzor ikad! Ne slušaj rane muslimane što govore o Muhamedovim ubojstvima, mučenjima, pljačkanjima itd. Pa samo pogledaj što govore o njegovoj dobroti!

Ovaj argument je možda uvjerljiv jednom muslimanu, koji je cijeli život učio kako je Muhamed moralno besprijekoran. Ali, nepristranom ispitivaču ovakvo zaključivanje je smiješno. Ako želimo doznati je li Muhamed bio dobar moralni primjer ili nije, jedina razumna opcija je ispitivanje najranijih, najpouzdanijih pisanja te korištenje tih pisanja kako bismo dobili zaokruženu sliku o njegovoj osobi. A ako muslimani žele prigovoriti nekoj analizi Muhameda, to bi trebali raditi na povijesnim, a ne dogmatskim osnovama.

Najranija postojeća Muhamedova biografija je Sirat Rasul Allah, Muhameda Ibn Ishaqa, koji se rodio početkom osmog stoljeća u Medini. Njegov djed, Yasar, postao je musliman kratko nakon zarobljavanja oko 634. godine. Yasarov sin Ishaq je počeo sakupljati predanja o Muhamedu, a njegov je unuk Muhamed u tome slijedio svog oca Ishaqa. Do svoje tridesete godine, Muhamed Ibn Ishaq (sin Ishaqa) postao je priznat kao autoritet za predanja o Muhamedu. Najpouzdanije izvore sabrao je u djelu Sirat Rasul Allah (skraćena verzija), tako nam omogućivši rani i u velikoj mjeri točni i autoritativni izvor o Muhamedovom životu.

Većina slijedećih izvještaja uzeta je iz Ibn Ishaqova djela. Kao što i naslov ove studije govori, ovdje sam se usmjerio na slučajeve u kojima je prikazana Muhamedova okrutnost, jer upravo su ove priče u pravilu izostavljene u modernim muslimanskim izvještajima o Muhamedovom životu. Međutim, ne smije se zaboraviti da Sirat Rasul Allah sadrži i mnogo izvještaja o Muhamedovoj ljubaznosti i milosrđu; zato slijedeće izvatke treba razmotriti i uz te, nešto naklonjenije izvještaje.

Slučaj Uqba bin Abu Mu’ayta

Od svih ljudi koje je Muhamed pobio, Uqba je vjerojatno najviše zaslužio kaznu. Ismijavao je i kinjio Muhameda još dok je ovaj bio u Meki. Uqba je toliko prezirao Muhameda da mu je jednom pljunuo u lice,[5] a kasnije se kod Badra i borio protiv muslimana. Ovdje je naveden samo zbog posebno okrutnog odgovora koji mu je Muhamed dao pri njegovoj egzekuciji:

    Kada je apostol naredio da ga ubiju, Uqba je rekao, “Ali Muhamede, tko će se brinuti o mojoj djeci?” “Pakao,” odgovorio je Muhamed.[6]

Slučaj Ka’ba bin al-Ashrafa

Kada je Ka’b čuo o svim tim ljudima koje su muslimani pobili u bici kod Badra, zaplakao je za mrtvima i skladao pjesmu u znak sijećanja na njihova dobra djela. Muslimani su uzvratili vlastitom pjesmom. Jedna muslimanka je odgovorila:

    Kad bi one što se kupaju u krvi
    Mogli vidjeti oni koji žive među planinama Meke!
    Tada bi bili sigurni i vidjeli bi
    Kako su bili vučeni za kosu i brade.[7]

Nakon ovog, Ka’b je pisao pjesme protiv muslimanki, te je Muhamed opetovano pozivao na njegovo ubojstvo:

    Apostol je rekao… “Tko će me riješiti Ibnu’l-Ashrafa [Ka’ba]? Muhammad bin Maslama… je rekao, “Ja ču se obračunati s njim za tebe, o apostole Božji, ja ću ga ubiti.” “Napravi to ako možeš”, rekao je [Muhamed]… Apostol je rekao, “Sve što se od tebe zahtjeva je da pokušaš.” On [ubojica] je rekao, “O apostole Božji, morat ćemo lagati.” On je odgovorio, “Reci što god želiš, za ovo imaš odriješene ruke.”[8]

Muhammad bin Maslama, nakon što je od Muhameda primio dozvolu za laganje, nastavio je u svom naumu da ubije Ka’ba. Muslimani su poslali Silkana, koji je volio pjesništvo, da se sprijatelji s Ka’bom. Silkan i Ka’b su proveli neko vrijeme međusobno si recitirajući stihove, sve dok potonji svog novog prijatelja nije upitao za uslugu. Silkan je rekao kako on i njegovi sudruzi žele od Ka’ba kupiti nešto hrane, te da će kao zalog plaćanja ostaviti nešto oružja. To je napravio zato da se Ka’b “ne bi uzbunio kad ugleda oružje koje nose.” Muslimani su zatim došli sa svojim oružjem, te su pozvali Ka’ba da im se pridruži u šetnji, a on se rado odazvao njihovom pozivu:

    Nakon nekog vremena, Abu Na’ila provukao je ruku kroz [Ka’bovu] kosu. Nakon toga je pomirisao ruku i rekao: “nikad nisam pomirisao finijeg mirisa”. Hodali su dalje te je ovo još jednom ponovio, tako da Ka’b nije ništa posumnjao. Tada je nakon nekog vremena po treći put napravio isto i zavikao, “Zgromite Božjeg neprijatelja!” Tako su udarili na njega, ali bez učinka. Muhammad bin Maslama je rekao, “Kada sam vidio da su nam mačevi beskorisni, sjetio sam se svog bodeža te sam ga uzeo. U međuvremenu je Božji neprijatelj digao takvu buku da su u svim utvrdama oko nas upalili svjetla. Zario sam ga u donji dio njegovog tijela, pa sam ga potegao dolje kroz njega dok nisam dosegao do njegovih genitalija, i neprijatelj Božji je pao na zemlju.”[9]

Ka’bovo ubojstvo postiglo je željeni učinak:

    Naš napad na Božjeg neprijatelja unio je strah među židove, te u Medini nije bilo ni jednog koji nije strahovao za svoj život.[10]

Slučaj Ibn Sunayna

Ibn Sunayna je bio židovski trgovac čiji je jedini zločin bilo to što se našao u gradu kada su muslimani krenuli ubijati:

    Apostol je rekao, “Ubijte svakog Židova koji vam dopadne šaka.” Tako se Muhayyisa bin Mas’ud zaletio na Ibn Sunayna, Židovskog trgovca s kojim su imali društvene i poslovne veze, i ubio ga. Huwayyisa tada nije bio musliman, iako je bio starješina. Kada je Mhayyisa ubio Huwayyisa ga je počeo tući, govoreći, “Ti neprijatelju Boga, ubio si ga, zar si ga ubio, a dobar dio tvog sala dolazi od njegovog bogastva?” Muhayyisa je odgovorio, “Da mi je onaj koji mi je naredio da ga ubijem naredio da ubijem tebe, odsjekao bih ti glavu.” Rekao je kako je ovo bio početak Huwayyisinog prihvaćanja Islama. Ovaj je odgovorio, “Tako mi Boga, da mi je Muhamed naredio da me ubiješ, da li bi me zaista ubio?” On je rekao, “Da, Boga mi, da mi je naredio da ti odrubim glavu, ja bih to učinio.” A on je uzviknuo, “Tako mi Boga, vjera kojoj je moguće dovesti nekog do ovoga, čudesna je!” I postao je musliman. [11]

Slučaj Mirba bin Qayzija

Novosti o Muhamedovim pobjedama i ubojstvima brzo su se širile, te se tako mnogo ljudi naljutilo na njega. Jedan od takvih ljudi bio je sljepac imena Mirba bin Qayzi:

    Muslimani su došli u kraj Mirbe bin Qayzija, koji je bio slijepa i nezodovoljna osoba. Kada je opazio dolazak apostola i njegovih ljudi, ustao je i u lica im bacio prašinu govoreći, “Ti možda jesi Božji apostol, ali ja te kroz svoj vrt pustiti neću!” Rečeno mi je da je uzeo šaku prašine i rekao, “Boga mi, Muhamede, kada bih mogao biti siguran da neću pogoditi nekog drugog, bacio bi ti ovo u lice.” Ljudi su pojurili da ga ubiju, ali apostol je rekao, “Nemojte ga ubiti, jer ovaj slijepac je slijepa srca i slijepa vida.” Sa’d bin Zayd… pojurio je na njega prije nego što je apostol izrekao te riječi, te ga je svojim lukom tako udario po glavi da mu se glava raskolila.” [12]

U Muhamedovu obranu treba reći kako on tom čovjeku nije naredio da ubije Mirba. Svejednako, ovaj odlomak pokazuje kako su brzi muslimani bili u ubijanju bilo koga tko bi uvrijedio Muhameda, a i to kako su se i sve više navikavali na to. Dalje, nema dokaza da je Muhamed makar i ukorio Sa’da zbog toga što je ovaj zatukao čovjeka.

Slučaj Židova iz Qurayze

Ljudi iz Qarayze opirali su se Muhamedu te su pokušali oformiti savezništvo protiv njega. Kada je savez propao, Muhamed je brzo djelovao. Njegove vojske su ih okružile i “opsjedale ih dvadeset i pet noći, sve dok ne bijahu gadno pritisnuti te je Bog ubacio užas u njihova srca.”[13] Muhamed je odabrao Sa’da bin Mu’adha da odluči o njihovoj kazni, a al-Aus, saveznik Quarayze, složio se da Sa’d izabere kaznu. Sa’d je objavio “da će se muškarci pobiti, vlasništvo razdjeliti, a žene i djeca uzeti kao zarobljenici.”[14]

    “Tada su se predali, a apostol ih je zatočio u Medini… Tada je apostol otišao do Medinske tržnice (koja je i danas na istom mjestu) i naredio da se na njoj iskopaju rovovi. Onda je poslao po njih i odrubio im glave u tim rovovima, kako su mu ih dovodili u gomilama… Bilo ih je 600 do 700, iako neki tvrde da ih je bilo i do 800 ili 900. Kako su ih u gomilama dovodili pred apostola, pitali su Ka’ba što će biti s njima. On im je odgovorio, “Kad će te već shvatiti? Ne vidite li vas se stalno odvodi, a da se odvedeni ne vraćaju? Što će biti s vama? Po Alahu, bit će smrt!” Ovo se nastavilo sve dok Muhamed nije sve dokrajčio.[15]

Ubijeni su svi muškarci i dječaci koji su ušli u pubertet. Ženi imena Bunanah odrubljena je glava zato jer je na jednog od Muhamedovih ljudi bacila mlinski kamen.[17] Muhamed je svojim ljudima radijelio žene, djecu i stvari (sebi je uzeo petinu svega). Neke od žena su prodane za konje i oružje, a jednu zarobljenu ženu, Rayahanu, Muhamed je zadržao za sebe.[18]

Slučaj Sallama Ibn Abu’l-Huqayqa

Okolnosti Sallamove smrti su posebno zanimljive. Dva plemena su se međusobno natjecala koje će više učiniti za Muhameda:

    Jedna od stvari koje je Bog napravio za svog apostola je što su se dva plemena Ansarija, Aus i Khazraj, međusobno natjecala poput pastuha: ako su Ausi napravili bilo što u apostolovu korist, Khazraji bi rekli, “Oni neće imati ovu prednost nad nama u apostolovim očima i u islamu” te ne bi mirovali dok ne naprave nešto slično.[19]

Muškarci Ausa imali su čast ubiti Ka’ba bin al-Ashrafa, pa su se tako Khazraji žudjeli pohvaliti sličnim postignućem. Tako su otišli Muhamedu kako bi ga pitali za dozvolu da ubiju Sallama Ibn Abu’l-Huqayqa, te im je Muhamed odobrio ovaj zahtjev.

    Kada su stigli u Khaybar, s noću su otišli u Sallamovu kuću te su zakračunali sva vrata i tako zatvorili ukućane. On je boravio u gornjoj prostoriji do koje su vodile ljestve. Uspeli su se gore, došli do vrata i zatražili da ih se pusti unutra. Njegova žena je izašla i upitala ih tko su, a oni su joj odgovorili da su Arapi u potrebi za zalihama. Onda im je tada odgovorila da je čovjek kojeg traže tu te da mogu ući. “Kada smo ušli zabravili smo vrata prostorije ostavivši je vani, bojeći se da se ne isprječi između nas i njega. Njegova žena je vrisnula i tako ga upozorila na nas, pa smo pojurili na njega sa isukanim mačevima, a on je bio na svom krevetu… Kada smo ga svojim mačevima sasjekli Abdullah bin Unays zario mu je svoj mač u trbuh, tako da je izašao na drugu stranu.”[20]

Slučaj Kinane bin al-Rabija

Muhamed i njegovi ljudi osvojili su grad imena Khaybar te su njegova bogastva i žene razdjelili među sobom.[21] Zarobili su Kinana bin al-Rabija, koji je bio zadužen za blago jednog od pokorenih plemena. Muhamed je zahtjevao blago, ali Kinana mu je odbio reći gdje je skriveno.

    Kada ga je [Muhamed] pitao o ostatku, on mu je odbio odgovoriti, pa je apostol naredio al-Zubayr al-Awamu, “Muči ga dok ne prizna što ima,” te mu je ovaj na prsima zapalio vatru tako da je zamalo umro. Tada ga je apostol predao Muhammadu bin Maslami, a ovaj mu je odrubio glavu, kako bi se osvetio za smrt svog brata Mahmuda [koji je poginuo u napadu na grad].[22]

Slučaj Abu-Rafija

U poglavlju naslovljenom “Ubijanje usnulog poganina”, Al-Bukhari daje slijedeći izvještaj:

    Alahov apostol (blagoslov i mir Alahov bili nad njim) poslao je grupu muškaraca Ansarija da ubiju Abu-Rafija. Jedan od njih od njih je pošao i uspio ući u njihovu (tj. neprijateljsku) utvrdu. Taj čovjek je rekao: “Sakrio sam se u staje njihovih životinja. Oni su zatvorili vrata utvrde. Kasnije su izgubili nekog magarca te su izašli potražiti ga. I ja sam izašao s njima, pretvarajući se kako ga tražim. Magarca su našli te su se vratili u utvrdu. I ja sam također ušao. Noću su vrata utvrde zatvorili, a ključeve su držali u malom otvoru, gdje sam ih mogao vidjeti. Kada su ljudi zaspali, uzeo sam ključeve i otvorio vrata utvrde, pa sam došao do Abu Rafija i rekao: “O Abu Rafi”. Kada mi je odgovorio, slijedio sam zvuk njegovog glasa, došao sam do njega i udario ga. On je povikao i ja sam izašao, ali sam se odmah vratio pretvarajući da sam mu došao pomoći. Rekao sam: “O Abu Rafi,” promijenivši ton svog glasa. On me upitao: “Što želiš, ožalostit ćeš svoju majku!” Ja sam ga upitao: “Što ti se dogodilo?” Rekao je: ” Netko je došao i udario me, ne znam tko.” Tada sam mu u trbuh zario svoj mač, snažno sam ga gurnuo sve dok nije došao do kosti. Sav zbunjen sam otišao do ljestava kako bih se spustio, ali sam pao i uganuo stopalo. Došao sam do svojih drugova i rekao im: ‘Neću otići dok ne čujem plač njihovih žena.’ I tako nisam otišao dok nisam čuo kako žene oplakuju Abu Rafija, trgovca iz Hijaza. Onda sam ustao, ne osjećajući bolove, (pa smo nastavili) dok nismo došli do proroka i sve mu ispričali.”[23]

Slučaj anonimnog jednookog pastira

Nakon što im je propao pokušaj ubojstva, neki muslimani su se vraćali Muhamedu kada je jedan od njih, ubojica imena Amr, otišao u pećinu. Tamo je ubrzo susreo jednookog čovjeka koji je vodio ovcu. Jednooki čovjek je legao pokraj Amra (ne shvaćajući da je musliman) i počeo pričati:

    Dok sam živ neću biti musliman,
    Niti ću se na njihovu vjeru obazirati.[24]

Amr nije propustio svoju priliku da ubije nevjernika:

    Rekao sam (sam sebi), “Ubrzo ćes saznati!” i čim je zaspao i počeo hrkati ustao sam i ubio ga na najužasniji način na koji je itko bio ubijen. Stavio sam jedan kraj svog luka u njegovo zdravo oko, a onda sam gurao sve dok luk nije izašao na stražnju stranu njegovog vrata.[25]

Još je nekoliko ljudi ubijeno tijekom te propale ekspedicije, ali kada je Amr Muhamedu ispričao detalje, Prorok ga je zbog njegovih djela blagoslovio.[26]

Slučaj Abu Afaka

Abu Afak, ožalošćen jer je Muhamed ubio nekog čovjeka pod imenom al-Harith, sastavio je ovu pjesmu u znak sjećanja na pokojnika:

    Dugo sam živio, ali nikada nisam vidio
    Skup ili grupu ljudi
    Vjernijih svom pothvatu
    I njihove saveznike kada bi ih pozvali,
    Od sinova Qayle kada bi se okupili,
    Ljudi koji su porušili planine i nikada se nisu pokorili.
    Jahač koji je im došao rascijepio ih je nadvoje (govoreći)
    “Dozvoljeno”, “Zabranjeno” za sve i svašta.
    Da si vjerovao u slavu kraljevanja
    Slijedio bi Tubbu.[27]

Ove riječi su bile više nego što je Muhamed mogao podnijeti, pa je Prorok islama pobijesnio, što je završilo smrću Abu Afaka.[28]

Slučaj Asme

Žena imena Asma (imala je pet sinova) bila je zgrožena ubojstvom Abu Afaka, pa je u znak protivljenja Muhamedu napisala pjesmu. Ibn Ishaq prenosi što se dogodilo:

    Kada je apostol čuo što je ona rekla, rekao je: “Tko če me riješiti Marwanove kćeri?” Čuo ga je Umayr bin Adiy al-Khatmi, koji je bio s njim te je već te iste noći otišao do njezine kuće i ubio ju. Ujutro je došao apostolu i rekao mu što je učinio, a on mu je rekao: “O Umayr, pomogao si Bogu i Njegovom apostolu!” Tada ga je upitao hoće li snositi kakve loše posljedice zbog onoga što je učinio, a apostol mu je rekao: “Ni dvije koze neće time razbijati glave”, pa se Umayr vratio svom plemenu.

Slučaj Abdullaha bin Khatala i njegovih kćeri

Abdullah bin Khatal je bio musliman koji je apostazirao (odrekao se svoje vjere). Imao je dvije dvjevočice koje su o Proroku pjevale satiričke pjesmice. Čim je Muhamed ojačao i dobio moć, naredio je da se svo troje pobije. Abdullaha su ubila dvojica muslimana. Jedna od djevojčica je također ubijena. Drugoj djevojčici je poslije dan imunitet, iz nepoznatih razloga. [30]

Slučaj al-Huwayritha

Sve što se o al-Huwayrithu zna je da je uvrijedio Muhameda, Muhamed je zatražio da ga se ubije te je Ali ispunio Muhamedove želje.[31]

Slučaj Sare, oslobođene robinje

Sara je bila oslobođena robinja koja je u Meki uvrijedila Muhameda. Muhamed je svojim ljudima zapovijedio da je pronađu i ubiju. Nakon nekog vremena je pronađena te ju je vojnik na konju ubio pregazivši je.[32]

Procjena

Muhamed je naredio ubojstva velikog broja ljudi, često samo zato jer su ga godinama prije uvrijedili, ili su pisali pjesme protiv islama. Isto tako, dozvoljavao je laganje, sve dok je to vodilo smrti njegovih neprijatelja. Također je zapovijedio da se svi apostati (oni koji su se, nakon što su postali muslimani, odrekli islama) ubiju. Muhamedovi sljedbenici ubijali su i muškarce i žene, uključujući i slijepca, ubili su i jednu djevojčicu te su odrubljivanjem glave smaknuli stotine židova koji su im se predali.

Naravno, ova ubojstva i pogubljenja ne znače nužno da je Muhamed bio krvožedni tiranin, kako se često u tvrdi u pisanjima kršćana i židova. Kako sam već rekao, Muhamed je napravio mnogo nježnih i plemenitih djela te je opraštao mnogima koji su se borili protiv njega. Međutim, iako Muhamed možda nije toliko loš koliko neki njegovi kritičari sada tvrde, nije bio ni blizu toliko dobar koliko to tvrde njegovi poštovatelji. Kako je to Thomas Lippman rekao:

    Čini se kako možemo reći da je Muhamed bio iskren, privržen, hrabar, velikodušan, suosjećajan te posvećen društvenoj pravdi i reformi. Međutim, nekritičko divljenje prema njemu, koje se može čuti od prosječnih muslimana, previđa dokaze kako je Prorok ponekad bio osvetoljubiv, pakostan i dvoličan. On je, na poslijetku, bio samo čovjek, k tome još i ambiciozan.[34]

Potpuno nježni, neograničeno opraštajući, savršeno milosrdni Prorok, o kojem se govori u mnogim muslimanskim pisanjima, jednostavno nikad nije postojao. Povijesni Muhamed više je nalik onome iz gornjeg Lippmanovog citata. Međutim, ako muslimani tvrde kako je Muhamed bio najdivniji moralni primjer u povijesti, trebali bi prihvatiti sva njegova djela, ne samo ona koja se podudaraju sa kršćanskim poimanjem moralnosti, koje je ukorijenjeno na zapadu. U islamskoj misli, Muhamed je standard sa kojim se svatko treba uspoređivati; to jest, sve što je Muhamed napravio, po definiciji je moralno. Ako se uvede još jedan standard usporedbe, islamsko vjerovanje se raspada na djeliće. Na primjer, kada muslimani očajnički pokušavaju opravdati Muhamedova užasna djela, oni pokušavaju pokazati kako se Muhamed uklapa u kršćanske moralne standarde. Ali, taj pokušaj je apsurdan. Muhamed je pobio nebrojene ljude (mnoge od njih je i mučio), pljačkao je, imao je trinaest žena (jedna od njih bila je još dijete), sudjelovao je u trgovini robljem i muškarcima dozvoljavao da tuku svoje supruge.[35] Kada ga se sudi po Isusovim standardima, Muhamed bijedno pada. Tako, kada se muslimani nađu u obrani morala Muhamedove osobe, razlog tome može biti to što nalaze Isusove moralne standarde neodoljivijim od moralnih standarda Muhameda, pa možda svjesno ili podsvjesno pokušavaju umrljani Muhamedov život zamijeniti čistim životom Isusa. Ako je to slučaj, muslimanima je vrijeme da se okrenu drugačijem glasniku, onome koji je uistinu vrijedan našeg divljenja, slavljenja, poštovanja i obožavanja.


Reference:

[1] Abul, A’la Mawdudi, Towards Understanding Islam (New York: Islamic Circle of North America, 1986), p. 60.

[2] Maulana Muhammad Ali, Muhammad the Prophet (St. Lambert: Payette and Sims, 1993), pp. 144-145, 165, 169.

[3] Allama Sir Abdullah Al-Mamun Al-Suhrawardy, The Wisdom of Muhammad (New York: Citadel Press, 2001), p. 17.

[4] Na primjer, Maulana Muhammad Ali na navode o ubojstvima i smaknućima odgovara ovako: “Kako je, u svjetlu tako očitog navoda, Prorok mogao narediti ubojstva onih koji su ga zlostavljali i kako su muslimani mogli izvršiti naredbu koja je u izravnoj suprotnosti sa Svetim Kuranom? To je jednostavno nemoguće, a ako Ibn Hisham ili Waqidi kažu kako je Prorok naredio ubojstva svojih zlostavljača, tada je krhki autoritet Ibn Hishama ili Waqidija ono što moramo odbaciti (a ne Muhameda kao Božjeg Proroka, op. p.).” (Ali, str. 199)

“Očiti navod” koji navodno opovrgava sve povijesne pojedinosti Muhamedovih ubojstava nalazi se u Kuranu:

    Kuran 3:186
    Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.

Ne čini se kako je ovaj odlomak dovoljan da opovrgne brojne povijesne navode o Muhamedovim zločinima.

[5] Ibn Ishaq, Sirat Rasul Allah (The Life of Muhammad), A. Guillaume, tr. (New York: Oxford University Press, 1980), p. 164.

[6] Ibid., p. 308.

[7] Ibid., p. 366.

[8] Ibid., p. 367. This account is corroborated in Sahih Al-Bukhari, Dr. Muhammad Matraji, tr. (New Delhi: Islamic Book Service, 2002), Number 3032.
Vidi i http://www.sacred-texts.com/isl/bukhari/bh4/bh4_274.htm

[9] Ibid., p. 368.

[10] Ibid., p. 368.

[11] Ibid., p. 369.

[12] Ibid., pp. 372-373.

[13] Ibid., p. 461.

[14] Ibid., p. 464.

[15] Ibid., p. 464. See also Al-Tabari, The History of Al-Tabari: Volume 8, Michael Fishbein, tr. (Albany: State University of New York Press, 1997), pp. 27-41.
Vidi i http://www.faithfreedom.org/Articles/sira/18.htm

[16] Al-Tabari, Volume 8, p. 38.

[17] Ibid., p. 41

[18] Ibn Ishaq, p. 466.

[19] Ibid., p. 482.

[20] Ibid., pp. 482-483.

[21] Ibid., pp. 510-517.

[22] Ibid., p. 515.

[23] Sahih Al-Bukhari, Dr. Muhammad Matraji, tr. (New Delhi: Islamic Book Service, 2002), Number 3022. This assassination is confirmed in Numbers 3023, 4038, 4039, 4040.
Vidi i http://www.sacred-texts.com/isl/bukhari/bh4/bh4_266.htm

[24] Ibn Ishaq, p. 674.

[25] Ibid., p. 674.

[26] Ibid., p. 675.

[27] Ibid., p. 675.

[28] Ibid., p. 675.

[29] Ibid., p. 676.

[30] Ibid., p. 551.

[31] Ibid., p. 551. See also Al-Tabari, pp. 179-181.

[32] Ibid., p. 551.

[33] Al-Bukhari, Broj 3017 prenosi kako je Muhamed rekao: “Ako netko odbaci vjeru (islam), ubij ga.”
Vidi i http://www.sacred-texts.com/isl/bukhari/bh4/bh4_262.htm

[34] Thomas W. Lippman, Understanding Islam: An Introduction to the Muslim World (New York: Penguin Putnam Inc., 2002), p. 52.

[35] Za reference vidi članak Islam Beheaded

10 komentara »

  1. Mija said

    ovako…vi hrvati ste se nasli da pricate o muhammedu s.a.v.s….sa nekim glupostima za koje ja nebih imala zivaca da pisem,pardon izmisljam…..ovo je sve gomila gluposti o nasem poslaniku,ovo su sve neke “cinjenice” po vama…ma kako vas nije sram….jeste li nasli igdje forum ili blog ili neshto slicno gdje musliman pise o Isusu Hristu…..kako je on ubijao i sl. …Vi ste pateticno bolesni za tim da na bilo koji nacin naskodite islamu…ali neshvatate jedno,islam i da nije prava religija…a jeste….muslimani cvrsto vjeruju u ono shto pise u nasoj svetoj knjizi Kur*anu…..bibliju je mjenjao kako kome je bio cejf i kako je kome shta odgovaralo…gdje ste vidjeli da je dzamija ili islamska zajednica htjela da vlada svijetom kao crkva…jeste li mozda culi da je dzamija od siromasnih ljudi uzimala novac kao za iskupljenje grijeha….ili su muslimani rusili crkve kao vi dzamije u Bosni….Samo vam zelim reci KAKO VAS NIJE SRAM DA SVE OVE GLUPOSTI IZNOSITE….molim vas spametujte se i dodjite sebi….pozz

    • Klasi said

      Tuzno je da netko govori o narodu (Hrvatima) u cjelini zbog komentara jedne osobe. Vec ta cinjenica govori o tome kakva si ti osoba. Cinjenice koje su napisane u ovom clanku se mogu potvrditi kod svih izvora navedenih na kraju clanka (arapski i zapadnjacki). Nadam se da arapskom povjesnicaru vjerujes? Dokaz tvojeg neznanja je sto se pokusavas boriti protiv “Hrvata” s time sto istices kako vi muslimani nigdje ne pisete o Isusu kako je ubijao i sl. Mozda je to zato sto je Isus priznat od tvoje svete knjige Kuran kao prorok koji je zacet bezgresno i roden od djevice te zivio bez grijeha. U Hadisima pak pise da ce on, a ne Muhamed biti sudas na Sudnjem danu prema tome bilo bi odista bedasto kada bi vi muslimani izrugivali nekoga tko ce vam doci suditi! Sto se Biblije i njenog mjenjanja “kako je kome bio cejf” neznam sto da ti kazem osim da opet citas svoj Kuran u kome pise da ne smijete sumnjati u prve svete knjige (znaci i Bibliju). Da i ne pise interesira me otkuda tebi “cinjenice” o tome kako je Biblija manipulirana? Prva knjiga Genesis je pisana prije 1500 godina, dakle skoro 2000 godina prije rodenja Muhameda. Otkuda njemu original Biblije po kome bi vi znali usporediti sve one “krive verzije”. Kuran, vasa sveta knjiga nije nikada bila knjiga za vrijeme Muhamedova zivota ves stihovi razbacani tu i tamo (na listovima palmi, na zivotinjskoj kozi, na kamenju, i sl.) i koji su skupljeni zajedno tek kojih 70 godina NAKON Muhamedove smrti te slozeni bez nekog kronoloskog reda u knjigu koju ti zoves sveti Kuran. Na sam dan smrti nekoliko je stihova “otkrivenja” pojela krava (i to pise u islamskim hadisima, nadam se da znas sta su oni) sto dokazuje da je dio Kurana korumpiran tj. nema ga tj. krava ga pojela tj. ne moze onda nikako sloviti kao savrsen! Tvoje poznavanje povijesti je iznimno siromasno ili bolje receno nikakvo kada mozes davati ove nesuvisle izjave o tome kako crkva zeli vladati svijetom a dzamija ne. Pobogu tko je ikada rekao da zgrade zele vladati svijetom? Islamski imperijalisti i njihova religija zeli zavladati svijetom i radi na tome stoljecima. Uostalom sam Kuran nareduje da se pobiju svi nevjernici i da zavlada Islam,a i zadnji govor Muhameda svojim kompanjonima je bio tog tona, tj. ne odustajte od svetog rata dok i zadnji covjek na svijetu ne bude vjerovao u Alaha i njegovog Proroka. Nadam se da ces paziti sta odgovaras na moj post jer budes li vrijedala i neargumentirano klevetala druge nije tesko otkriti tko si (mi Hrvati znamo o Internetu dosta) i tuziti te za klevetu na Civilnom sudu na kojem tvoja Sharia nema pristupa.

  2. Admin said

    Mija, jesu li ti promaknule reference na dnu članka? Sve napisano je iz Hadita, islamskih vjerskih spisa, sve je moguće provjeriti. To što to nitko nije napravio već 10 mjeseci, govori dovoljno samo za sebe. Dakle, izvoli i budi prva.

    Ovo sam već spomenuo u jednom komentaru… čovjek vam citira vaše vlastite “svete” spise, a vi držite da vas vrijeđa. Gdje je tu problem? Tko je tu lud?

  3. raguza said

    U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog
    Reci:”O vi nevjernici,
    ja se necu klanjati onima kojima se vi klanjate,
    a vi se necete klanjati Onome kome se ja klanjam;
    vama-vasa vjera,a meni-moja

  4. Admin said

    Kuran 2:106
    Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?

    Kuran 9:29-31
    Borite se protiv onih kojima je data Knjiga (židovi i kršćani), a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Posalnik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.
    Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.”* To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?

  5. BitangA said

    Pošto vidim da ni neki muslimani ne shvataju bas islamski zakon dakle šerijat, ja ću objsniti par stvari sada. Jel vi znate da muslimani moraju biti miroljubivi i dobri prema svim drugim vjerama, ali u koliko osjete da pripadnici drugih vjera žele njim zlo DUŽNI SU (MORAJU) da tim nevjernicima PRVI proglase rat i da ga udare NAJŽEŠĆE što mogu. I rečeno je ko napusti vjeru ubij te ga. Dakle ko jednom prihvati islam više nema napuštanja. Ovo je objašnjenje zasto je pobio one koji su apostazirali.
    A ovo sto govori kakvi muslimani moraju bit u ratu je objasnjenje zasto su muslimani ubijali neprijatelje vjere nase. A jel igdje navedeno kako je Muhamed a.s ubio čovjeka svojim rukama?
    Dakle i po ovome svemu ubijeno je desetak ljudi koji su dezertirali iz islama, a i onih koji su bili veliki neprijatelji islama. To je sve opravdano islamskim zakonima i dozvoljeno je. Ali jesil možda pročitao gdje, kada je bila bitka na Bedru, da muslimani nisu ubili ni jednog zarobljenika nego im je (zarobljenicima) Muhamed a.s rekao da onaj ko nauči jednog muslimana čitati i pisati da će biti oslobođen. Činjenica je da su ljudi masovno prelazili na islam. I isto tako je činjenica da je Muhamed a.s po osvojenju Meke ukinuo ropstvo. Vase izvore ne priznajem jer vidim da su uglavnom američkog porijekla “šta oni znaju o islamu” a i znate da su oni današnji najveći KRIŽARI
    koji žele da unište islam pa i moraju pisat ovako nešto. Ali ove muslimanske izvore prihvatam. S obzirom da ti imas “elektronski” Kur’an a ne knjigu, ako te bas zanima imas sve ti je tu napisano pa uzmi knjigu i pročitaj mani se toga.
    Elektronski Kur’ani nisu pouzdani i mi muslimani ih nikada ne koristimo jer ih svako pise kako on hoće.

  6. Brat said

    Al-Maida 73

    Nevjernici su oni koji govore:
    ” Allah je jedan od trojice!”
    A samo je jedan Bog!…

    Mi nismo kao vi, mi Muslimani:

    -Vjerujemo u jednog Boga
    -Vjerujemo u Božije Meleke
    -U Božije knjige
    *Tevrat
    *Zebur
    *Indžil
    *Kur-an
    -U Božije poslanike
    -U Sudnji dan

    Mi vjerujemo da je Biblija Božija rječ koja je nažalost “iskrivljena od strane JEVREJA”.

    A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: “Evo, ovo je od Allaha”; da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju! (2:79).

    I mi nekažemo ništa ružno o Isusu ” Isa ” a.s., a u Bibliji piše:

    U knjizi Izaija, po­glavlje 29. stih 12, čitamo: ‘KNJIGA (el Kitab, el Kur’an, čitanje, recitiranje) KOJA SE DAJE ČOVJEKU KOJI NE UMIJE DA ČITA (‘en nebijjil-umijj’ – što znači: ‘vjerovjesnika koji ne zna da čita i piše’ – vidi Kur’an, 7:158) GOVOREĆI, ČITAJ OVO, JA TE MOLIM (riječi ‘ja te molim’ se ne nalaze u hebrejskim manuskriptima – uspo­redi sa rimo-katoličkim ‘Douay Version’ i takođe sa ‘Revised Standard Versions’) I ON REČE – JA NISAM UČEN (riječi ‘ja nisam učen’ su tačan prijevod riječi ‘ma ene bi kari’in’ tj., ja ne znam čitati ni pisati; a to su riječi koje je Muhammed, s.a.v.s. dva puta ponovio ‘Svetom Duhu'(?) – meleku Džibrilu, kada mu je komandovao: ‘Ikre – čitaj’). Dopustite mi da citiram stih, bez prekida, kako stoji u ‘King James Version’ ili u ‘Autoriziranoj verziji’, kako je popularnije poznata: ‘ILI KAO KNJIGA KOJA SE DAJE ČOVJEKU KOJI JE NEPISMEN, GOVOREĆI: ČITAJ OVO, JA TE MOLIM, A ON ODGOVORI: JA NISAM UČEN’; ili po hrva­tskom prijevodu Biblije: ‘A dade li se kome ko ne zna čitati govoreći: Čitaj to! – On će odvratiti: Ne znam čitati (Izaija 29:12).

    O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On, zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok (4:171).

    A vi koji čupate iz konteksta , koji prikazujete stvari onkve kave vi sijete i vaši sljedbenici po svjetu sigurno niste jedni od onih koji će svjet učiniti boljim.

    Vi uistinu sijete razdor, pokušajte posijati sjeme ljubavi iz kojeg će biti nahranjeno djete u Africi, iz gojeg će izniknuti cvjet bratstva.

    Vi Jevreji koji ovo pišete sigurno ste sljepi radi svog prokletstva koje je nadvama.

    Neka te ne žaloste besjede njihove! Uistinu, sva moć (el-‘izza) pripada Allahu; On sve čuje i sve zna.

    (Jūnus, 65.)

  7. Admin said

    Nisam židov nego Hrvat. Ali znam koliko su vam drage teorije židovske urote protiv muslimana, zato neću ići dalje od ove jednostavne izjave.

    U ovom članku nije naveden slučaj gdje je Muhamed ubio vlastitim rukama, nego su to po njegovom nalogu činili njegovi sljedbenici. Zgodno je zato spomenuti Sirat Rasoul Allah, gdje se potanko opisuje kako je Muhamed dao pogubiti 800 židovskih muškaraca, i to odrubljivanjem glave u iskopane rovove na tržnici svetog grada Meke, koja se i danas nalazi na istom mjestu. Žene i djecu tog židovskog plemena prodao je u roblje, a jednu mladu djevojku je zadržao za sebe kao seksualnu robinju:

    http://www.faithfreedom.org/Articles/sira/18.htm

    Još ću samo primjetiti kako je ovaj članak na webu već više od dvije godine, a kroz to vrijeme nitko nije ni pokušao osporiti da je nazoviprorok Muhamed zapravo ubojica i drumski razbojnik.

  8. Džibro said

    Jes vala baš! Muhamed je ubica i razbojnik koji je nožem uterivao veru u narod. To niko ne može poreći. Islam je vera maloumnih jer onaj Kuran ima smisla samo primitivnim, onaj stil je katastrofa, polupismeno trabunjanje.

    • global_intifada said

      sva sreća pa tebe niko neće sa nožem pod grlom natjerati da budeš musliman..ja se iskreno nadam da ćeš ostati takav do smrti … a onda kako ti bude ;)

RSS feed for comments on this post · TrackBack URI

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: