Od Džihadista do Čovjeka – dio treći

prijevod članka Avenging Apostatea sa bloga Pedestrian Infidel

Bio sam vjernik i uz to, naravno, jedan od onih što slijepo hodaju u svojoj vjeri. To nije bila moja greška – tako su me naučili. Uopće nije dolazilo u obzir da ja ili netko drugi osjetim bilo što na bilo koji način uvredljivo ili sumnjičavo prema islamu. Nisam mogao ni pitati je li ono što je napisano u Kuranu ispravno ili pogrešno – nisam imao pravo pitati, a isto tako nisam mogao pitati zbog čega dijete mora cijeli dan ostati gladno ako to ne želi. Možda nisam ni želio pitati, jer nikad prije nisam pitao i moji roditelji me tome nisu naučili; jednako je bilo i sa mojim učiteljima, svi su bili muslimani. Znao sam da moram tako učiniti – zato što je Alah tako naredio.


Nakon ovog razdoblja, svi izgovori kako sam premlad bili su ignorirani. Sada sam bio “muškarac” – netko tko se može oženiti i imati djecu (islam drži kako je dječak od 10-12 godina muškarac, a djevojčica od 8-10 godina žena). Ali, hvala Bogu, moji roditelji su bili dovoljno pametni da mi ne nađu djevojčicu (još sam uvijek neženja i vrlo sam zadovoljan tim stanjem). Iako su me od četvrte godine učili da kažem “Bismallah-ar-rahman-ar-raheem” (što znači “u ime Alaha, najmilostivijeg, najmilosrdnijeg) prije nego što išta započnem, sada mi je rečeno da to izgovorim naglas, kako bi ljudi mogli čuti i diviti se ljepoti islama. Nisam znao značenje te fraze, ali sam je svejedno veselo izgovarao. Prije svakog jela – kad god moja braća i sestre ne bi ponovili frazu – glasno bih je rekao, “Bismallah…” je bio moj krik i nakon mene su svi ponavljali. Svaki put kada bih to napravio, moji roditelji bi me pohvalili zato što sam “pravi Musliman”. Bio sam religiozan “čovjek” koji je sebe smatrao Alahovim robom. Ako sam želio biti pravi musliman, morao sam o sebi misliti kao o Alahovom robu te se pokoriti svemu i slijediti sve što je on rekao. Nisam bio tužan radeći to – bio sam sretan.

Moje odrastanje u vrlo religioznoj muslimanskoj obitelji tako me dobro uvježbalo, da sam, kada sam imao nekih 13 godina, došao do svog oca i rekao mu: “Oče, jednog dana se želim boriti za Palestince protiv Izraelaca i želim pobiti sve židove.” Moj otac se nasmiješio i rekao: “Odlično sine, te židove sve treba pobiti – ja se neću buniti ako odabereš put Džihada, jer taj put je najbolji.” Nakon nekoliko dana, mladi čovjek iz našeg susjedstva, star 23 godine, poginuo je u Kašmiru, gdje je otišao kako bi se borio protiv Indijaca. Oni su to zvali Džihad (još uvijek to tako zovu), a kada je poginuo, nazvali su ga “mučenikom”. Sa svojim ocem otišao sam u kuću te osobe, a njegovi roditelji su slavili. Dijelili su slatkiše i govorili, “naš sin je u raju!” I ja i moj otac čestitali smo roditeljima tog mladića. Kuća je izgledala kao da se netko ženi. Vratio sam se tamo – tog dana bio sam još spremniji na odlazak u Izrael kako bih se borio (nismo govorili Izrael; zvali smo to “okupiranom Palestinom”).

Svakog dana sam sanjao kako ubijam nekoliko židova i odlazim u raj. Nije se tada radilo o djevicama, moram priznati, za njih sam saznao tek kasnije. Radilo se o bivanju u blizini Muhameda, koji je u islamu hvaljen više od Alaha.

Sada sam samo trebao čekati dok ne napunim 15, jer iz nekog razloga, pakistanski džihadisti koji su slali džihadske novake u Palestinu i Kašmir nisu primali mlađe od 15. Čak se ni majka nije protivila mom odlasku u Palestinu, iako me je mnogo voljela (i još me uvijek voli). Bio sam siguran kako će doći vrijeme kada ću tamo otići. Znao sam da ću nekog ubiti i pri tome izgubiti i svoj život, želio sam umrijeti, želio sam slijediti Muhameda u svemu što je radio i učio. Jedna od molitvi za koje se drži kako su doše od Muhameda ide ovako: “Alah, podaj mi status mučenika”, a mučenik je bio onaj koji se u Alahovo ime borio protiv drugih i pritom poginuo.

Dani su prolazili i kroz to vrijeme moj otac je otišao u Dubai kako bi tamo pokrenuo posao. O svemu sam pričao s ocem, a on je sada otišao. Ostao sam sam i zbog toga sam bio vrlo tužan. Nosio sam se s tim najbolje što sam mogao.

Četvrti dio slijedi…

4 komentara »

  1. ivić katarina said

    ja sam prevela ostale članke ali ispalo je malo amaterski,nadam se da ću uspjet izvuć nešto od toga za seminarski.

  2. nura said

    U islamu ko umre u dzihadu zove se” shehid “a znaci” koji je ziv “

  3. valiant said

    Muhammed je vjerovao da džihadista nakon smrti ide u novi život, izobilni život kod Allaha:

    I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! (2, 154)

    Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga (3, 169)

  4. Bledoliki said

    Zanimljiv nacin kako pronaci i spoznati istinu o Bogu. Samo tako Katarina, zelim ti svako dobro i da te Bog uputi ka istini, amen.

RSS feed for comments on this post · TrackBack URI

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: