kolumna Paula Beliena iz Washington Timesa
Kroz gotovo već četiri desetljeća, muslimani su najbrže rastući dio stanovništva Zapadne Europe. Za posljedicu muslimanski glas postaje sve važniji. Ovo je najprije postalo očito na izborima u Njemačkoj u rujnu 2002. godine, kada je socijalistički kandidat Gerhard Schroeder za dlaku pobijedio konzervativnog protivnika Edmunda Stoibera – za cijela 8864 glasa. Njemačka je dom gotovo 700 000 tursko-njemačkih glasača – uz još gotovo 3 milijuna turskih imigranata bez (ili radije, trenutno bez) prava glasa. Muslimani su mahom glasali za gospodina Schroedera.
Tako je bilo i 2005. godine, iako su tada urođenici, ili njemački Njemci, glasali za desnicu u takvom omjeru da je to rezulturalo tijesnom pobjedom kandidatkinje Kršćanskih Demokrata Angele Merkel. Međutim, kako vrijeme prolazi, biti će sve teže suprostaviti se muslimanskom bloku glasača.
Prošle godine muslimanski glasači su na lokalnim izborima u Nizozemskoj i u Belgiji preokrenuli ravnotežu prema ljevici. Institut za Migracije i Etničke studije Sveučilišta u Amsterdamu otkrio je kako je 84% tuskih useljenika glasalo za ljevicu, kao i 90% Marokanaca. U Antwerpu, najvećoj belgijskoj luci, anti-islamistička stranka Vlaams Belang dobila je na lokalnim izborima u listopadu 33.5% glasova. Sociolog Jan Hertogen izračunao je kako bi bez glasova useljenika VB dobila 40.4% te bi tako pobijedila Socijaliste.
Većina useljenika koji su došli u Europu kroz proteklih nekoliko desetljeća bili su privučeni velikodušnim socijalnim povlasticama koja je Zapadna Europa obilato davala “nepovlaštenima.” Danas, ako sve više i više mladih muslimana dosiže dob za glasanje, europske stranke su počele udovoljavati islamističkim ciljevima. U Europi političari sa ljevice uvode odvojene sate za žene u javnim bazenima, nameću halal hranu u kafeterijama te zahtjevaju da škole izbace Holokaust sa satova povijesti.
Oni koji predviđaju kako Zapadnoj Europi predstoji pomak prema protu-useljeničkoj ljevici su u krivu. Ovaj će trend završiti do kraja desetljeća, kada će utjecaj useljeničkih glasova europsku politiku pomaknuti dramatično ulijevo. Šanse desnice za pobjedu na izborima su sve manje. Protu-useljenička desnica ovo shvaća. Kako je Filip Dewinter, Antwerpski vođa VB-a rekao nakon prošlogodinjih izbora: “Ja sam realist. Broj potencijalnih glasača naše strane je iz godine u godinu sve manji… U proteklih deset godina broj novih Belgijanaca u Antwerpu – polovica kojih su Marokanci – se udvostručio… Nastavi li broj stranaca u Antwerpu rasti stopom od 1.5% godišnje, kako je trenutno stanje, 20 godina od danas u ovom gradu će biti više ljudi stranog porijekla nego domaćeg stanovništva.”
Muslimanski glas zasigurno će imati i značajan utjecaj u nadolazećim predsjedničkim izborima 22. travnja u Francuskoj. Više od 10% izbornog tijela su muslimani. Kako su muslimani najmlađi dio populacije, predstavljajući gotovo četvrtinu onih mlađih od 20 godina, njihovo politička važnost samo će rasti. U nekim francuskim gradovima već sada su polovica stanovnika muslimani. Ovo desnici pobjedu u urbanim sredinama čini gotovo nemogućom – osim ako gotovo svi domaći “francuski Francuzi” daju desnici svoj glas.
Nicolas Sarkozy, kandidat vladajuće stranke UMP, politički sa desnog centra, čini se uvjerenim kako će mnogi Francuzi urođenici zaista tako i postupiti. Dakle on otvoreno govori protiv islamističkog preuzimanja francuskih urbanih susjedstava, poput pariških predgrađa. Ako se strategija gospodina Sarkozyja pokaže dobrom, pokazati će kako su mnogi Francuzi shvatili kako su ovi izbori zadnja prilika za sačuvati nešto od stare Francuske.
Međutim, neki političari koji su daleko na europskoj desnici, čine se uvjerenima kako je islamizacija Zapadne Europe postala neizbježna. Poput stranaka na ljevici, oni se nadaju spriječiti svoj izborni pad putem sklapanja dogovora sa islamistima. Ovo objašnjava zašto je prošli tjedan Jean-Marie Le Pen, vođa francuskog protu-useljeničkog Nacionalnog Fronta naglasio kako on, za razliku od Sarkozyja ne želi “očistiti predgrađa vodenim topovima.” Gospodin Le Pen je muslimanskoj mladeži u predgrađima rekao: “Vi ste grane francuskog drveta. Vi se Francuzi koliko god sam to i ja.”
Nalazimo se u pred raskolom takozvane europske daleke desnice između pro-islamista i protu-islamista. Ovaj jaz je jedan od razloga zbog kojeg se raspala Austrijska Stranka Slobode. Unutar francuskog NF-a tradicionalni katolici se također osjećaju sve nelagodnije sa pro-arapskim politikama onih koji smatraju kako je Amerika veća prijetnja Europi od Sjeverne Afrike i kojima je Hamas draži od Izraela. Moglo bi se čak tvrditi i kako je ovdje na djelu antisemitizam. Ali, moglo bi se raditi i o istom onom političkom oportunizmu od kojega je oboljela ljevica.
O ISLAMU » pogled sa zapada 
Komentiraj