Govor Filipa Dewintera, predsjednika stranke Vlaams Belang (Flamanski Interes), na novogodišnjem primanju u Antwerpenu.
Dragi prijatelji,
Na antwerpenskom klizalištu Grote Markt ovo nije dozvoljeno, ali ovdje jest. Dakle, večeras vam predstavljam Strance i pjesmu Lova S Bolovanja, po posebnom zahtjevu politički nekoretnog Antwerpena!
Dragi prijatelji,
Antwerpen pati od neobične i ozbiljne bolesti. Simptomi su dobro poznati: pjesme Stranaca se više ne mogu slušati, djeca na školskim izletima moraju jesti halal hranu, na Antwerpenske javne bazene uvode se odvojeni sati za žene i muškarce, a križ na mitri Svetog Nikole je zabranjen. Uz nestanak križa sa mitre Svetog Nikole, prikazi rođenja su isto tako morali otići sa Božićnih borova u lokalnim školama. A ako bude kako neke islamske organizacije žele, u gradskoj vijećnici više se neće dijeliti uskršnja jaja te će se čak maknuti i gradski božićni ukrasi, naime zbog njihove ne-neutralnosti. To što muslimani podižu takve zahtjeve me ne iznenađuje. Ali ovo dozvoljavaju okružne vlasti u kojima sudjeluju CD&V (Flamanski Kršćanski Demokrati) i N-VA (Novi Flamanski Savez, Liberalno Konzervativna stranka) i to me mnogo više uznemiruje. Da se Patrick Janssens (antwerpenski gradonačelnik, SP.A., Socijalistička Napredna Partija) razotkriva kao islamski kolaborator koji svoje glasove i izbornu pobjedu duguje desecima tisuća muslimana, znamo već duže vrijeme. Ali činjenica da je Kršćanski Demokrat kao što je Philip Heylen (vijećnik CD&V u Antwerpenu) prošle godine zaista pokrenuo prijedlog za zatvaranje (rušenje) polovice antwerpskih crkvi i njihvo pretvaranje u džamije je previše za bilo čiju maštu!
U četvrtak 27. ožujka, Geert Wilders je objavio Fitnu, svoj kratki dokumentarni film o islamu, o kojem se već mjesecima govori u medijima. U sklopu akcije Kamen iz Rosette za Fitnu bloga Gates of Vienna preveo sam sadržaj filma na hrvatski jezik.
Update 23. svibnja 2008.
Konačno, evo verzije s hrvatskim titlovima.
Zbog (besmislenih) ograničenja YouTube-a, film ide u dva dijela.
Europa je umirući kontinent. Ovo nije kritika, već jednostavna izjava činjenice. Očit europski neuspjeh u stvaranju slijedeće generacije uzrokovao je prijeteću demografsku krizu.
Prema istraživanjima i CIA-e i UN-a, svaka članica Europske Unije ima stopu rađanja značajno ispod zamjenske stope od 2.1 djeteta po ženi. Prema CIA World Factbook-u, Njemačka je u 2007. godini imala stopu rađanja od 1.39 djece po ženi, dok su Španjolska i Italija su imale stope rađanja od 1.29 djece po ženi. Na tako niskim razinama fertiliteta, te tri nacije će unutar 100 godina imati 80% manje stanovništva nego što ga imaju danas. A Njemačka, Italija i Španjolska nisu same: Svaka industrijalizirana zemlja u Europi ima stopu rađanja ispod 1.9 djece po ženi. Prosječan broj rađanja u Europskoj Uniji je 1.5 djece po ženi – ali taj broj je umjetno nauhan prisutnošću milijuna viosko plodnih ne-europskih useljenika u velikim urbanim centrima Europe.
Čak i ako zanemarite statistički šum uzrokovan prisutnošću milijuna došljaka, Europa je pred ozbiljnim problemom. Bez značajnog pomaka u trenutnim kretanjima stope fertiliteta, industrijalizirana Europa će kroz 21. stoljeće doživjeti pad broja stanovnika od tri četvrtine. Ni jedna civilizacija ikad nije se oporavila od takvog pada, osim toga nikad prije takav pad nije bio potpuno dobrovoljan.
Osobni tajnik Pape Benedikta XVI upozorio je na islamizaciju Europe i naglasio potrebu da se kršćanski korijeni kontinenta ne ignoriraju.
“Pokušaji islamizacije Zapada ne mogu se zanijekati,” izjavio je monsinjor Georg Gänswein za ovotjedno izdanje Sueddeutsche Magazina.
“S tim povezanu opasnost za identitet Europe ne treba ignorirati zbog pogrešno shvaćenog poštovanja,” citirao ga je tjednik. Gänswein je također stao u obranu Benediktovog govora prošle godine, u kojem je on povezao islam i nasilje, rekavši kako je to bio pokušaj “djelovanja protiv određene naivnosti.”
Muslimani širom svijeta protestirali su protiv Benediktovog govora, pri čemu su palili crkve na Zapadnoj obali, a tvrdolinijaški iranski vjerski vođa izjavio je kako je papa u savezu sa predsjednikom SAD-a Georgeom Bushom kako bi “ponovili Križarske ratove.” Također, talijanska redovnica ustrijeljena je u Somalskoj bolnici u kojoj je radila, a Vatikan je izrazio zabrinutost da je napad bio reakcija na Papine izjave.
Utjecajni kölnski nadbiskup Joachim Meisner nedavno je u intervjuu na Deutschlandfunk radiju rekao kako je “useljavanje muslimana stvorilo pukotinu u našoj njemačkoj, europskoj kulturi.”
Primio sam neke kritike zbog svog pokušaja shvaćanja ideoloških i povijesnih korijena Multikulturalizma. Kritičari tvrde kako se radi samo o mržnji, želji razbijanja Uspostavljenog Poretka pod svaku cijenu. Mnogi od zagovornika sami ne vjeruju u doktrinu Multikulturalizma, pa tako po njima ne bismo trebali gubiti vrijeme na analizu logike iza te pojave, budući da logike nema. Želja za razbijanjem Zapadnog društva zasigurno jest prisutna, ali ja vjerujem i kako postoje zamisli o željenom razultatu ovog procesa.
S jedne strane, od nas se očekuje da “slavimo” naše međusobne razlike, a istovremeno se prepoznavanje postojanja bilo kakvih razlika između grupa ljudi smatra tabuom i rasizmom. Teško da je to logički koherentno, što je jedan od razloga zbog kojih je Multikulturalizam moguće nametnuti samo totalitarnim sredstvima. Možda se sve može svesti na činjenicu kako nema velikih razlika, samo sitnih uvrnutosti, koje trebamo slaviti dok ih u istovremeno brišemo.
Povodom najavljenog ovotjednog usklađivanja izvrsnih hrvatskih zakona o useljavanju sa samoubilačkim preporukama Europske Unije, evo prijevoda analize Duboka kriza Zapada.
Kroz gotovo već četiri desetljeća, muslimani su najbrže rastući dio stanovništva Zapadne Europe. Za posljedicu muslimanski glas postaje sve važniji. Ovo je najprije postalo očito na izborima u Njemačkoj u rujnu 2002. godine, kada je socijalistički kandidat Gerhard Schroeder za dlaku pobijedio konzervativnog protivnika Edmunda Stoibera – za cijela 8864 glasa. Njemačka je dom gotovo 700 000 tursko-njemačkih glasača – uz još gotovo 3 milijuna turskih imigranata bez (ili radije, trenutno bez) prava glasa. Muslimani su mahom glasali za gospodina Schroedera.
Tako je bilo i 2005. godine, iako su tada urođenici, ili njemački Njemci, glasali za desnicu u takvom omjeru da je to rezulturalo tijesnom pobjedom kandidatkinje Kršćanskih Demokrata Angele Merkel. Međutim, kako vrijeme prolazi, biti će sve teže suprostaviti se muslimanskom bloku glasača.
Britanski Daily Telegraph ima članak o postojanju povjerljive knjižice Europske Unije koja sadrži upute za izbor riječi i fraza kod govora o terorizmu. Ovoj knjižici prethodila je Strategija EU za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista (PDF) iz studenog 2005., koja na stranici 4, odjeljak 11. navodi da će EU tražiti načine kako ispraviti pogrešnu predodžbu o islamu i muslimanima. U istom odjeljku se navodi i kako će EU napraviti “ne-emotivni leksikon, kako bi se u govoru izbjeglo povezivanje sa terorizmom”.
Odred jezičnih stručnjaka Europske Komisije tako je zabranio riječi džihad, islamski i fundamentalistički. Riječ džihad je osobito preporučeno izbjegavati, jer ona muslimanima, osim rata protiv nevjernika, može značiti i osobni trud življenja moralnog života.
“Pažljivo korištenje određenih pojmova nije prazna politička korektnost, već proizlazi iz inteligentne svjesnosti o interesima Europske Unije u borbi protiv terorizma”, izjavio je jedan Briselski službenik. Tako, kako je javno predloženo prošle godine, jedna od alternativa za islamski terorizam jest… terorizam koji zlorabi islam pozivajući se na njega. Odlično su se sjetili. Oni iz britanskih džamija su se na ovo sigurno upišali od smijeha.
Daljnji detalji o sadržaju knjižice nisu poznati, ali su britanski službenici izjavili kako je ona tu kao pomoć javnim službenicima pri pružanju konteksta u javnim govorima ili konferencijama za tisak. Pretpostavljam da se i ovdje radi o onim famoznim europskim standardima, samo nisam siguran u koju bi ih kategoriju svrstao. Može ići u pranje mozga, ali i glava u pijesku odlično odgovara…
Novinari postaje Channel4 tajno su snimili što se događa u britanskim džamijama. Osim što se da vidjeti određeni raskorak između onoga što imami govore javno i onoga što govore u džamijama, vidi se i prijezir prema kulturi i civilizaciji domaćina, a tu i tamo i planiranje osvajanja Britanije i uvođenja šerijatskog zakona. Maske padaju…
Ovaj sam esej odlučio napisati nakon komentara jednog novinara, ne ljevičara po standardima moje zemlje (Norveška), a koji je Eurabiju odbacio kao običnu teoriju zavjere, usporedivu sa Protokolima Sionskih Mudraca. Ja ne osporavam činjenicu da teorije zavjere postoje, niti da mogu biti opasne. Napokon, Protokoli i Dolchstosslegende ili “mit noža u leđa” – ideja kako Njemačka nije izgubila Prvi svjetski rat, već je bila izdana od strane socijalista, intelektualaca i židova – pomogli su utrti put Adolfu Hitleru i nacistima u vremenu prije Drugog svjetskog rata.
Međutim, ono što me zbunjuje je široko rasprostranjeno vjerovanje mnogih (ne samo u islamskom svijetu, već i u Europi i Sjedinjenim Državama) kako su teroristički napadi u kojima su 11. rujna 2001. srušeni tornjevi blizanci WTC-a u New Yorku zapravo namjerno i kontrolirano rušenje, organizirano od strane američke vlade, a sve kako bi se okrivili muslimani. O ovoj pretpostavci se u zapadnim medijima mnogo puta raspravljalo. Iako je ona često (ne i uvijek) odbacivana i izrugivana, ipak se spominje.
Nasuprot tome, Eurabija – koja tvrdi da se islamizacija Europe ne događa pukim slučajem, već aktivnim sudjelovanjem europskih političkih vođa – jedva da se uopće spominje, unatoč činjenici da ju je lakše dokumentirati. Pogađa li spominjanje Eurabije preblizu? Možda se ne uklapa u protu-američki stav mnogih novinara? Zanimljivo je da ni oni novinari koji inače kritiziraju Europsku Uniju, zbog njezinih elemenata slobodnog tržišta, nikad ne pišu o Eurabiji.
Primio sam neke kritike zbog svog pokušaja shvaćanja ideoloških i povijesnih korijena Multikulturalizma. Kritičari tvrde kako se radi samo o mržnji, želji razbijanja Uspostavljenog Poretka pod svaku cijenu. Mnogi od zagovornika sami ne vjeruju u doktrinu Multikulturalizma, pa tako po njima ne bismo trebali gubiti vrijeme na analizu logike iza te pojave, budući da logike nema. Želja za razbijanjem Zapadnog društva zasigurno jest prisutna, ali ja vjerujem i kako postoje zamisli o željenom razultatu ovog procesa.
Britanski 
O ISLAMU » pogled sa zapada 