prijevod članka Davida Wooda A Bewitched Prophet?
Valjanost islama tijesno je povezana sa pouzdanošću njegovog proroka Muhameda. To jest, ako postoje valjani razlozi zbog kojih bi mogli zaključiti kako je Muhamed bio pouzdan Božji glasnik, razumno je pretpostaviti da je islam istinit. Međutim, ako postoje jaki razlozi da Muhamedovu vjerodostojnost dovedemo u pitanje, islam će se urušiti sam od sebe.
Najranija muslimanska pisanja i tradicije, uključujući Kuran, Ibn Ishaqov Sirat Rasul Allah, Sahih Al-Bukhari i Sahih Muslim, pružaju pregršt razloga za odbacivanje Muhameda kao proroka. Glavni izvori podataka pokazuju kako je Muhamed često bio nasilan i okrutan prema onima koji su ga uvrijedili, da je često primao otkrovenja koja su mu dopuštala da krši prethodna otkrovenja u Kuranu, da je o ženama imao prezrivo mišljenje, da je sudjelovao u trgovini robljem, da je dozvoljavao nasilje prema ženama te da je jedna od njegovih seksualnih partnerica bila 9-godišnja djevojčica (više o tome ovdje). Dalje, Muhamed je objavio kako je laž dopuštena ako se koristi u svrhu mira, što tvrdnja koja bi nas trebala navesti da se zapitamo: koliko je često Muhamed iskorištavao ovo načelo dok je propovjedao svoju poruku.[1]