Kuran / Sura 27. En-Neml (Mravi)

  1. Ta Sin. Ovo su ajeti Kur’ana i Knjige jasne, #
  2. upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, #
  3. koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. #
  4. Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju; #
  5. njih čeka zla kob, a na onome svijetu će biti posve izgubljeni, #
  6. a ti, zaista, primaš Kur’an od Mudrog i Sveznajućeg! #
  7. Kada Musa reče čeljadi svojoj: “Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali”, #
  8. neko ga, kada joj se približi, zovnu: “Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! #
  9. O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri! #
  10. Baci svoj štap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. “O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati; #
  11. a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti. #
  12. Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički. #
  13. I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: “Ovo je prava čarolija!” #
  14. I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci. #
  15. Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: “Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih! #
  16. I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” #
  17. I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, #
  18. i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!” #
  19. I on se nasmija* glasno riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!” #
  20. I on izvrši smotru ptica, pa reče: “Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? #
  21. Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!” #
  22. I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: “Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe* ti donosim pouzdanu vijest. #
  23. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; #
  24. vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put #
  25. pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. #
  26. Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!” #
  27. “Vidjećemo” – reče Sulejman – “da li govoriš istinu ili ne. #
  28. Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!” #
  29. “O velikaši,”- reče ona – “meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo #
  30. Od Sulejmana i glasi: ’U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! #
  31. Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!’ #
  32. O velikaši” – reče ona – “savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!” #
  33. “Mi smo vrlo jaki i hrabri” – rekoše oni – “a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!” #
  34. “Kad carevi osvoje neki grad” – reče ona – “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade. #
  35. Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti.” #
  36. I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: “Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! #
  37. Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene.” #
  38. “O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?” #
  39. “Ja će ti ga donijeti” – reče Ifrit, jedan od džina – “prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.” #
  40. “A ja ću ti ga donijeti” – reče onaj koji je učio iz Knjige – “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. #
  41. Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!” #
  42. I kad ona dođe, bi joj rečeno: “Je li ovakav prijesto tvoj?” – “Kao da je on!” – uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.” #
  43. A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala. #
  44. “Uđi u dvoranu!” – bi joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. “Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!” – reče on. – “Gospodaru moj,” – uzviknu ona – “ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!” #
  45. A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale. #
  46. “O narode moj,” – govorio im je on – “zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?” #
  47. “Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!” – rekoše oni. – “Od Allaha vam je i dobro i zlo” – reče on -“vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.” #
  48. U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile. #
  49. “Zakunite se najtežom zakletvom” – rekoše – “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ’Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’” #
  50. I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, #
  51. pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov, #
  52. eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna – #
  53. a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili. #
  54. I Luta, kada reče narodu svome: “Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih? #
  55. Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici.” #
  56. A odgovor naroda njegova je glasio: “Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!” #
  57. I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti, #
  58. i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti! #
  59. Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!” Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju? #
  60. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; #
  61. Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; #
  62. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! – #
  63. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! – #
  64. Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!” #
  65. Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti. #
  66. Zar oni o onome svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu.” #
  67. Nevjernici govore: “Zar ćemo, kada postanemo zemlje, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni? #
  68. Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih.” #
  69. Reci: “Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!” #
  70. I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih. #
  71. “Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?” – pitaju oni. #
  72. Reci: “Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!” #
  73. A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna. #
  74. Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose. #
  75. Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj. #
  76. Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze #
  77. i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. #
  78. Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući, #
  79. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu! #
  80. Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu, #
  81. niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati. #
  82. I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni. #
  83. A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani – #
  84. i kad dođu, On će upitati: “Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?” #
  85. I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječ izustiti. #
  86. Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje. #
  87. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći. #
  88. Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite. #
  89. Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen; #
  90. a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti. “Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?” #
  91. Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada,* koji je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan #
  92. i da Kur’an kazujem; onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: “Ja samo opominjem.” #
  93. I reci: “Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!” A Gospodar tvoj motri na ono što radite. #

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: