Sukob civilizacija / 1. Nastupajući obrazac sukoba

Kazalo poglavlja

Svjetska politika ulazi u novu fazu, a intelektualci nisu oklijevali namnožiti vizije onoga što će se dogoditi – kraj povijesti, povratak tradicionalnim suparništvima između nacija-država i pad nacija-država pod suprostavljenim silama plemenstva i globalizma, među ostalima. Svaka od ovih vizija hvata aspekte stvarnosti koja dolazi. Ipak, sve one previđaju ključni, zaista, središnji aspekt onoga što će globalna politika postati u nadolazećim godinama.

Moja postavka je da temeljni uzrok sukoba u ovom novom svijetu neće biti ni prevladavajuće ideološki ni prevladavajuće ekonomski. Velike podjele među ljudskom vrstom i prevladavajući izvor sukoba biti će kulturni. Nacije-države ostati će najmoćniji igrači u svjetskim zbivanjima, ali glavni sukobi globalne politike pojavit će se između nacija i grupa različitih civilizacija. Sukob civilizacija će dominirati globalnom politikom. Nestabilna razgraničenja među civilizacijama postati će bojišnice budućnosti.

Sukob između civilizacija biti će zadnja faza u evoluciji sukoba u modernom svijetu. Kroz stoljeće i pol nakon što se sa Westphalskim Mirom pojavio moderan međunarodni sustav, sukobi zapadnog svijeta vodili su se uglavnom između prinčeva – careva, apsolutnih monarha i konstitutivnih monarha koji su pokušavali proširiti svoje birokracije, svoje vojske, svoju trgovačku ekonomsku snagu i, najvažnije, teritorij kojim su vladali. U procesu su stvorili nacije-države, a počevši sa Francuskom Revolucijom, glavne crte sukoba bile su između nacija, prije nego između prinčeva. U 1793., kako je R. R. Palmer rekao, “Ratovi kraljeva bijahu gotovi; ratovi nacija bijahu počeli.” Ovaj uzorak iz devetnaestog stoljeća trajao je do kraja Prvog Svjetskog Rata. Tada, kao rezultat Ruske Revolucije i reakcije na nju, sukob nacija ustupa mjesto sukobu ideologija, prvo između komunizma, fašizma-nacizma i liberalne demokracije, a nakon toga između komunizma i liberalne demokracije. Tijekom Hladnog Rata, ovaj potonji sukob postao je utjelovljen u borbi dviju supersila, od kojih ni jedna nije bila nacija-država u klasičnom europskom smislu i od kojih je svaka definirala svoj identitet u pojmovima svoje ideologije.

Ovi sukobi između prinčeva, nacija-država i ideologija, bili su u prvom redu sukobi unutar Zapadne civilizacije, “Građanski ratovi Zapada,” kako ih je William Lind nazvao. To je bilo točno, kako za Hladni Rat tako i za svjetske ratove te za ranije ratove sedamnaestog, osamnaestog i devetnaestog stoljeća. S krajem Hladnog Rata, međunarodna politika izlazi iz svoje zapadne faze, a njezino središte postaje interakcija između Zapada i ne-zapadnih civilizacija i među ne-zapadnim civilizacijama. U politici civilizacija, narodi i vlade ne-zapadnih civilizacija prestaju biti objekti povijesti kao mete zapadnog kolonijalizma te se pridružuju Zapadu kao njezini pokretači i oblikovatelji.

2. Priroda civilizacija »

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: