Sukob civilizacija / 2. Priroda civilizacija

Kazalo poglavlja

« 1. Nastupajući obrazac sukoba

Tijekom Hladnog rata svijet je bio podijeljen na Prvi, Drugi i Treći svijet. Te podjele više nisu bitne. Sada je mnogo smislenije zemlje razvrstati ne prema njihovim ekonomskim sustavima ili razini ekonomskog razvoja, već radije u pojmovima njihove kulture i civilizacije.

Na što mislimo kada govorimo o civilizaciji? Civilizacija je kulturni entitet. Sela, regije, etničke grupe, narodi, religijske grupe, svi oni imaju posebne kulture na različitim razinama kulturne raznolikosti. Kultura sela u južnoj Italiji je možda drugačija od sela u sjevernoj Italiji, ali oba sela će dijeliti istu zajedničku talijansku kulturu, koja ih razlikuje od njemačkih sela. Isto tako, europske zajednice dijelit ce zajedničke kulturne značajke koje ih razlikuju od arapskih ili kineskih zajednica. Međutim, Arapi, Kinezi i Zapadnjaci nisu dio ni jednog šireg kulturnog entiteta. Oni ustanovljuju civilizacije. Civilizacija je dakle najviše kulturno svrstavanje ljudi i najšira razina kulturnog identiteta koje ljudi imaju, izuzevši ono što ih razlikuje od drugih živih vrsta. Ona je određena objektivnim zajedničkim elementima, kao što su jezik, povijest, religija, običaji, institucije, ali i subjektivnom samo-identifikacijom ljudi. Ljudi imaju razine identiteta: stanovnik Rima može sam sebe definirati, u različitim stupnjevima intenziteta, kao Rimljanina, Talijana, katolika, kršćanina, Europljanina, Zapadnjaka. Civilizacija kojoj pripada je našira razina identificiranja sa kojom se on intenzivno identificira. Ljudi mogu, a to i čine, redefinirati svoje identitete i, kao rezultat, sastav i granice civilizacija se mijenjaju.

Civilizacija može uključivati velik broj ljudi, kao što je to slučaj sa Kinom (“civilizacija koja se pretvara da je država,” kako je to rekao Lucian Pye), ili vrlo mali broj ljudi, kao Anglofoni Karibi. Civilizacija može uključivati nekoliko nacija-država, kao što je slučaj sa Zapadnom, Latinoameričkom i Arapskom civilizacijom, ili samo jedan, što je slučaj sa Japanskom civilizacijom. Civilizacije se očito miješaju i preklapaju, te mogu uključivati i podcivilizacije. Zapadna civilizacija ima dvije glavne varijante, europsku i sjevernoameričku, a islam ima svoje arapske, turske i malajske poddjelove. Bez obzira na to, civilizacije su entiteti sa vlastitim značajem, a iako su crte koje ih razdvajaju rijetko oštre, one su stvarne. Civilizacije su dinamične; one se dižu i padaju; one se dijele i spajaju. A kao što svaki student povijesti zna, civilizacije i nestaju te bivaju pokapane u pijesku vremena.

Zapadnjaci običavaju misliti kako su nacije-države najvažniji igrači u globalnim poslovima. Međutim, one su to bile samo nekoliko stoljeća. Širi dosezi ljudske povijesti bile su povijesti civilizacija. U svojoj Studiji Povijesti, Arnold Toynbee je identificirao 21 veliku civilizaciju; samo šest od njih postoji u suvremenom svijetu.

3. Zašto će se civilizacije sukobiti »

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: