Vezano čitanje: Komunizam 21. stoljeća, Duboka kriza Zapada
Europa je umirući kontinent. Ovo nije kritika, već jednostavna izjava činjenice. Očit europski neuspjeh u stvaranju slijedeće generacije uzrokovao je prijeteću demografsku krizu.
Prema istraživanjima i CIA-e i UN-a, svaka članica Europske Unije ima stopu rađanja značajno ispod zamjenske stope od 2.1 djeteta po ženi. Prema CIA World Factbook-u, Njemačka je u 2007. godini imala stopu rađanja od 1.39 djece po ženi, dok su Španjolska i Italija su imale stope rađanja od 1.29 djece po ženi. Na tako niskim razinama fertiliteta, te tri nacije će unutar 100 godina imati 80% manje stanovništva nego što ga imaju danas. A Njemačka, Italija i Španjolska nisu same: Svaka industrijalizirana zemlja u Europi ima stopu rađanja ispod 1.9 djece po ženi. Prosječan broj rađanja u Europskoj Uniji je 1.5 djece po ženi – ali taj broj je umjetno nauhan prisutnošću milijuna viosko plodnih ne-europskih useljenika u velikim urbanim centrima Europe.
Čak i ako zanemarite statistički šum uzrokovan prisutnošću milijuna došljaka, Europa je pred ozbiljnim problemom. Bez značajnog pomaka u trenutnim kretanjima stope fertiliteta, industrijalizirana Europa će kroz 21. stoljeće doživjeti pad broja stanovnika od tri četvrtine. Ni jedna civilizacija ikad nije se oporavila od takvog pada, osim toga nikad prije takav pad nije bio potpuno dobrovoljan.
Europljani nisu sve manje plodni zbog rata, gladi ili bolesti, već je to posljedica njihovog zapadnjačkog, potrošačkog stila života. Neki su, poput društvenog kritičara Marka Steyna, predložili kako je Europska civilizacija usred počinjenja dobrovoljnog demografskog samoubojstva, nije teško vidjeti zašto: Civilizacija koja stvara majušnu generaciju nasljednika te ne poduzima ništa kako bi riješila taj problem, krši temeljne darvinističke principe propagacije gena.
Naravno, postoji protuargument: populacija Europe se ne smanjuje. Zapravo, većina europskih nacija ima mali rast stanovništva, zahvaljujući ogromnom pritoku useljenika iz zemalja u razvoju. Neki ekonomisti tvrde kako je neplodnost Europljana uravnotežena visokom plodnošću useljenika u Europu, pa zbog toga neće biti značajnije posljedice nesposobnosti bijelaca da stvaraju potomstvo. Ako populacija kao cjelina ostane stabilna, taj argument nastavlja, ekonomski rast neće biti ometen, a europska kvaliteta života će po svemu sudeći ostati jednaka. Europa bi, dakle, mogla riješiti svoje demografske muke kroz poticanje useljavanja.
Na nesreću, taj argument ima neke gadne nedostatke. Tržište radne snage nije stabilno: Zahvaljujući hvaljenom europskom sustavu školovanja, Europljani urođenici su obično visoko obrazovani i posjeduju raznolike vještine, dok je useljenička populacija koja zamjenjuje urođeničku u pravilu slabo školovana. Razina kriminala također ne ostaje ista te je u Europi bilo protu-useljeničkih reakcija, uzrokovanih široko rasprostranjenom percepcijom odgovornosti useljenika za rast kriminala. A u sobi je također i gorila od 500 kilograma: Uz sadašnja kretanja, unutar jednog stoljeća Europa će prestati biti bijelački, kršćanski kontinent.
Nitko ne želi razgovarati o rasnim ili religijskim pitanjima, ali činjenica jest kako su ogromna većina useljenika u Europsku Uniju muslimani iz Sjeverne Afrike, Turske i sa Bliskog Istoka. Do 2150. godine, ako isključimo značajan pomak u razini fertiliteta urođeničke europske populacije ili u nacionalnosti useljenika, Europa će većinom biti muslimanski kontinent, sa bijelcima i kršćanima kao manjinom koja će činiti manje od 20% stanovništva. Dobar dio Europe već se pomirio sa ovom mogućnošću, ali značajan dio populacije na mogućnost promjene karaktera europskog kontinenta gleda sa određenom nelagodom, što osigurava veću potporu ksenofobnim političkim strankama širom kontinenta.
Europa je podijeljena oko toga što učiniti. Dok je, čini se, uobičajen plan poticati useljavanje i jednostavno zanemariti dugoročne posljedice, neke nacije, posebice one bez dovoljno useljavanja koje bi nadomjestilo smanjivanje broja urođenika, poput Rusije, počele su ženama nuditi novčane poticaje kako bi imale više djece. U društvima u kojima podizanje djeteta košta malo bogastvo, ovakvi pokušaji su imali vrlo ograničen uspjeh.
Međutim, sve veći broj Europljana zahtjeva promjenu te je voljan prihvatiti i smanjivanje populacije i posljedične ekonomske efekte kako bi sačuvao ono što vidi kao svoje naslijeđe. U Amsterdamu, žene su pisale novinske članke u kojima izražavaju snažno protivljenje pritisku na urođeničke europske žene da se pokriju u javnosti, a koji osjećaju od strane useljeničkih zajednica. U Francuskoj, kao rezultat straha za budućnost zemlje, ksenofobna politička stranka je na predsjedničkim izborima 2002. godine osvojila drugo mjesto.
Širom Europe, prijedlozi da se ograniči useljavanje iz zemalja u razvoju na visoko obrazovane pojedince ušli su u javnu raspravu. Čini se kako je Europa odlučila da želi učiniti nešto u vezi ovog problema, ali ipak nije voljna učiniti jednu stvar koja bi dugoročno riješila demografsku situaciju na način koji bi koristio i Europljanima urođenicima i useljenicima: razmnožavati se.
Trevor Wagener je brucoš Pierson Collegea.
O ISLAMU » pogled sa zapada 
Komentiraj